UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

NEUNIŠTIVI AKTIVISTI

Joža Tepeš za veće mirovine

     Uoči korone dvije podružnice SUH-a dobile su nove predsjednike. U Slavonskom Šamcu Petra Lešića zamijenio je Đuro Vlahović, a nakon više od 22 godine podružnica SUH-a Susedgrad u Zagrebu dobila je novog predsjednika. Josipa Tepeša, kojega je zbog narušenog zdravlja na tom mjestu zamijenio Milivoj Selić.

     Kako nam je otkrio 79-godišnji Josip, čim je otišao u mirovinu 1997. godine učlanio se u Sindikat umirovljenika i od prvog dana izabran je na čelo podružnice.

       „Učlanio sam se u SUH jer sam htio poboljšati umirovljenička prava, ta­kvo je stanje bilo, trebalo je puno toga napraviti za umirovljenike'', kazao nam je Joža. Sve te godine u SUH-u pamtit će po brojnim aktivnostima, od održavanja raznih tribina, sudjelovanja u svim akcijama i prosvjedima središnjice SUH-a za poboljšanje umirovljeničkih prava, puno druženja i izleta. Josipu je žao što je od 2010. godine počeo trend slabljenja zaintere­siranosti za sindikat, pa se nekad brojnije članstvo osipalo.

     „Ljudi su se povukli u sebe i svoje domove, postali su nekako nepovjer­ljivi, a i financijski ne stoje dobro. To nije problem samo u mojoj podružnici, već u svima. A kad spomeneš Sindikat umirovljenika, oni misle da je to Stranka umirovljenika pa te gledaju drukčije i odbijaju biti „politički aktiv­ni", jer im se to pomalo gadi", priča Joža, te zaključuje kako je potrebno što više omasoviti članstvo.

      Na naše pitanje da nam da savjete za uspješno vođenje podružnice je kazao kako ga najviše žalosti odnos vlasti prema umirovljenicima, generaciji koja je izgradila ovu zemlju, kazavši da ga srce za­boli kad gleda kako se odnosi prema njima, kao da su višak u ovom društvu. Drugo mu je krivo što se perjem SUH-a, poput povra­ta duga umirovljenicima i brojnim drugim uspješnim inicijativama kite neke stranke i udruge. I na kraju, pozdrav od Jože.

Igor Kneževi