UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Statistički nevidljive žrtve

 

     „O nasilju nad starijima sve se više govori, a Hrvatska udruga socijalnih radnika (HUSR) upozorava da ono uzrokuje narušavanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pogorša- vanje već narušenog zdravstvenog stanja, slabljenje funkcionalnih sposobnosti, brži razvoj simptoma demencije te veći stupanj mortaliteta", navodi Pučka pravobraniteljica u svom izvješću za 2019. godinu.

     „Starije osobe zbog osjećaja nemoći, srama, razočaranja i nevjerice u postupke vlastite djece i unuka nevoljko prijavljuju nasilje, često nakon što ono traje već dulje vrijeme, pritom ne znaju kome se obratiti i što u postupku mogu očekivati. Mnogi stariji ne žele da njihovi nasilni ukućani završe na ulici ili u zatvoru pa izlaz vide u odlasku u dom za starije, no to je dostupno samo onima koji si takav smještaj financijski mogu priuštiti i na vrijeme ga realizirati. HUSR napominje da ne postoje posebni kapaciteti niti resursi za žurno institucijsko zbrinjavanje starijih, jer skloništa za žrtve nasilja ne prihvaćaju inkontinentne, teško i kronično bolesne starije osobe kojima je potrebna zdravstvena njega, pa za ovaj problem treba hitno iznaći konkretna rješenja", zaključuje se u Izvješću.

     Činjenica je da je od 1.1.2018. godine u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji uvedeno i zanemarivanje potreba starijih članova obitelji. Zakon je prvi put naveo starije osobe kao skupinu koja uživa posebnu zaštitu države, a zanemarivanje njihovih potreba, primjerice nepružanje redovite zdravstvene skrbi, nedavanje hrane ili lije­kova, tretira se kao nasilje u obitelji. Loša se briga o starijima prema zakonu kažnjava minimalnom novčanom kaznom od deset tisuća kuna ili s najmanje 45 dana zavora.

     Statistika pokazuje kako se 30 posto ubojstava starijih osoba povezuje sa zlostavljanjem te kako su u 90 posto slučajeva zlostavljanja starijih osoba počinitelji članovi njihove obitelji, a procjenjuje se kako se institucijama prijavljuje tek svaki 13. ili 14. slučaj zlostavljanja. U Hrvatskoj će svaka 4. ili 5. osoba starije životne dobi doživjeti neki oblik zlostavljanja, a među najučestalijim oblicima nasilja su partnersko nasilje (psihičko, fizičko, ekonomsko i seksualno) te nasilje koje starije žene mogu doživjeti od ostalih članova svoje obitelji (ekonomsko, psihičko, fizičko), s prevalencijom ekonomskoga. (https://voxfeminae. net/pravednost/nasilje-nad-stari- jim-zenama/)

      Zakonom je predviđena intenzivna međusektorska suradnja, pa su tako zdrav­stveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi i druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji, dužni policiji ili državnom odvjetništvu prijaviti nasilje u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, a nadležna tijela dužna su bez odgode obavijestiti CZSS o okolnostima koje su nasilju pridonijele ili pogodovale. Nažalost, podaci iz Izvješća o radu Povjerenstva za pra­ćenje nasilja u obitelji Ministarstva pravosuđa za 2018. o nasilju nad starijima manjkavi su i fragmentirani. Tako se navodi da je u evidenciji sudova zabilježeno 150 žrtava starije životne dobi, i to 100 žena i 50 muškaraca, i da je u evidenciji Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zabilježeno 223 zanemarivanja potreba osoba starije životne dobi, no ne navode se podaci zdravstvenih ustanova, niti distribucija po spolu.

     Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2019. evidentirano je čak 1.138 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65, no ne postoje podaci spolu, počiniteljima i vrstama nasilja te o poduzetim mjerama. Jedino se navodi kako to iznosi 10,8 posto od ukupnog broja žrtava. Vrlo je neozbiljno bez dobrih analitičkih podataka vršiti programiranje po­trebnih mjera zaštite starijih osoba od nasi­lja, iako je po analogiji s drugim podacima očekivano da je najmanje 70 posto žrtava žena. Stoga bi Pravilnik o načinu prikuplja­nja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji Ministarstva pravosuđa trebalo dopuniti kako bi se moglo prikupiti i analizirati podatke o nasilju te predložiti konkretne načine za unaprjeđenje zaštite starijih, osobito i iz rodnog i socio-ekonomskog gledišta.

 

     Mirovine u RH među najnižima su u EU i, kako se navodi u Izvje­šću EK za 2020., za razliku od 18,2 posto osoba starijih od 65 godi­na u EU, u RH ih je tijekom 2019. čak 32,8 posto bilo izloženo riziku od siromaštva Takvo siromaštvo ugrožava im dostojanstvo, a uz zdravstvene probleme koji ih pra­te, dovodi do socijalne izolacije koja negativno utječe i na psihičko zdravlje. Siromaštvo je, k tome, i u visokoj korelaciji s nasiljem, te sa spolom.