UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KAKO U DOM NA RAČUN SOCIJALE?

Besplatan smještaj samo za rijetke (ne)sretnike

 

     Rijetko što u životu je besplatno, a kad je i besplatno, onda to do­bijete na temelju vašeg lošeg socijalnog statusa. Tim riječima bi mogli opisati politiku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i soci­jalnu politiku u plaćanju smještaja u domovima za starije osobe. Naime, država u potpunosti podmiruje troš­kove smještaja u domove za starije u Hrvatskoj samo za 648 korisnika, kako je Glasu umirovljenika    odgo­vorilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

     Uvjet da se nekome u potpunosti podmiruju troškovi smještaja u domu je rješenje centra za socijalnu skrb, i to kad korisnici nemaju nika­kvih financijskih mogućnosti plaća­nja postelje u domu. Također, posto­je još dvije dodatne mogućnosti za sufinanciranje smještaja u domu, aPrva opcija je da korisnik plaća dom cijelom svojom mirovinom, a ako nema financijskih mogućnosti pokriti cijeli iznos, ostatak podmiruje država. Druga opcija je da troškove razlike smještaja snose članovi obi­telji ili uzdržavatelji.

     Tako u državnim domovima dr­žava u cijelosti podmiruje troškove smještaja za samo šest korisnika, 42 korisnika dijelom plaćaju smještaj dok im ostatak do punog iznosa podmiruje država, a za tri korisnika smještaj plaćaju članovi obitelji i dr­žava.

     U nedržavnim, decentraliziranim, odnosno županijskim domovima za starije osobe država u cijelosti pod­miruje troškove smještaja za 368 ko­risnika, 853 korisnika plaćaju sami uz

sufinanciranje od strane države, dok za 59 korisnika plaćaju članovi obite­lji i država.

     U nedržavnim, preostalim do­movima (privatni?) država plaća u potpunosti troškove smještaja za 274 korisnika, 246 korisnika plaćaju sami uz sufinanciranje države, dok za 9 korisnika plaćaju članovi obitelji i država.

     Kad se sve zbroji, država financira u potpunosti ili sufinancira smještaj za ukupno 1.860 osoba, što je 7,44 posto od otprilike 25.000 mjesta ko­liko ih ima u svim domovima u Hr­vatskoj. Očito su kriteriji prestrogi, jer u uvjetima kad je prosječna mi­rovina samo 2.523 kuna, a smještaj u „društveni'' dom od 3-3,5 tisuća kuna, doista je potrebno preispitati postojeće uvjete.

 

Igor Knežević