UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KAKO U DOM NA RAČUN SOCIJALE?

Besplatan smještaj samo za rijetke (ne)sretnike

 

     Rijetko što u životu je besplatno, a kad je i besplatno, onda to do­bijete na temelju vašeg lošeg socijalnog statusa. Tim riječima bi mogli opisati politiku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i soci­jalnu politiku u plaćanju smještaja u domovima za starije osobe. Naime, država u potpunosti podmiruje troš­kove smještaja u domove za starije u Hrvatskoj samo za 648 korisnika, kako je Glasu umirovljenika    odgo­vorilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

     Uvjet da se nekome u potpunosti podmiruju troškovi smještaja u domu je rješenje centra za socijalnu skrb, i to kad korisnici nemaju nika­kvih financijskih mogućnosti plaća­nja postelje u domu. Također, posto­je još dvije dodatne mogućnosti za sufinanciranje smještaja u domu, aPrva opcija je da korisnik plaća dom cijelom svojom mirovinom, a ako nema financijskih mogućnosti pokriti cijeli iznos, ostatak podmiruje država. Druga opcija je da troškove razlike smještaja snose članovi obi­telji ili uzdržavatelji.

     Tako u državnim domovima dr­žava u cijelosti podmiruje troškove smještaja za samo šest korisnika, 42 korisnika dijelom plaćaju smještaj dok im ostatak do punog iznosa podmiruje država, a za tri korisnika smještaj plaćaju članovi obitelji i dr­žava.

     U nedržavnim, decentraliziranim, odnosno županijskim domovima za starije osobe država u cijelosti pod­miruje troškove smještaja za 368 ko­risnika, 853 korisnika plaćaju sami uz

sufinanciranje od strane države, dok za 59 korisnika plaćaju članovi obite­lji i država.

     U nedržavnim, preostalim do­movima (privatni?) država plaća u potpunosti troškove smještaja za 274 korisnika, 246 korisnika plaćaju sami uz sufinanciranje države, dok za 9 korisnika plaćaju članovi obitelji i država.

     Kad se sve zbroji, država financira u potpunosti ili sufinancira smještaj za ukupno 1.860 osoba, što je 7,44 posto od otprilike 25.000 mjesta ko­liko ih ima u svim domovima u Hr­vatskoj. Očito su kriteriji prestrogi, jer u uvjetima kad je prosječna mi­rovina samo 2.523 kuna, a smještaj u „društveni'' dom od 3-3,5 tisuća kuna, doista je potrebno preispitati postojeće uvjete.

 

Igor Knežević