UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

UMIROVLJENIČKE UDRUGE ŠOKIRANE

Silvano Hrelja glasao protiv povećanja cenzusa za dopunsko

 

     Matica umirovljenika Hrvatske i Sindikat umirovljenika Hrvatske priopćenjem od 4. svibnja 2020. su javno pozdravile odluku Vlade i Hrvatskog sabora kojom se 30. travnja u Zakonu o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju povećao prihodovni cenzus za ostvarivanje prava na besplatnu policu dopun­skog zdravstvenog osiguranja, što će najviše koristiti tisućama umi­rovljenika s niskim mirovinama, koji su zbog usklađivanja mirovina unatrag dvije godine izgubili be­splatno dopunsko.

     Time je okončana višegodišnja borba i lobiranje umirovljeničkih udruga, kao i dogovor postignut u prosincu prošle go­dine između predstavnika umirovljenika u Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe s predsjednikom Vlade An- drejom Plenkovićem.

     Predstavnici umirovljenika su prvot­no zahtijevali da se novi cenzus utvrdi na razini hrvatske linije siromaštva, a to je trenutno 2.485 kuna, međutim kako po­trebna sredstva nije bilo moguće osigurati, prihvatilo se kompromisno rješenje, uz uvjet da se svake godine cenzus usklađuje s rastom mirovina. Time je novi cenzus porastao za 60 kuna - na 2.000 kuna za samca, odnosno za 47 kuna - na 1.563 kune po članu obitelji. Time će se omogu­ćiti povratak više tisuća umirovljenika u sustav besplatnog dopunskog osiguranja te zaustaviti njihovo ispadanje iz sustava i zbog mizernog povećanja mirovina od desetak kuna.

     Tako je započeto rješavanje jednog od dugotrajnih umirovljeničkih problema, jer cenzus nije mijenjan čak od 2004. godine, iako je Nacionalno vijeće za umirovljeni­ke i starije osobe, kao savjetodavno tijelo Vlade RH, pokretalo inicijative i za vrijeme prethodne Vlade u kojoj je Hrvatska stranka umirovljenika imala zamjenika ministra rada i mirovinskog sustava, te čija je Kukuriku koalicija bila na vlasti.

     HSU se odjednom u jesen 2019., na­kon ponovljenih javnih zahtjeva MUH-a i SUH-a na Nacionalnom vijeću i Vladi, sje­tio zatražiti povećanje cenzusa izmjenom zakona, ali za nešto manji iznos od linije siromaštva i bez usklađivanja s rastom mirovina. Nakon što je SUH tri četvrtka zaredom održao prosvjede pred Vladom zbog cenzusa, Silvano Hrelja je odlučio pokrenuti potpisivanje peticije za pove­ćanje cenzusa te skupio pedesetak tisuća potpisa, uglavnom od članova MUH-a i SUH-a. Hrelja je znao da kao oporbena stranka nemaju šanse progurati promjenu te intenzivno lobirao da konačno u prosincu dogovorena izmjena cenzusa uopće ne dođe do dnev­nog reda Sabora, što nije uspio zahvaljujući intenzivnim naporima čelnica SUH-a i MUH-a.

    Ono što iznenađuje jest da je jedini izabrani predstavnik umi­rovljenika u Hrvatskom saboru glasao protiv takvog nespornog pomaka u korist najsiromašnijih umirovljenika. Dugovječni umi­rovljenički zastupnik, koji od svoje 45. godine života pred­stavlja umirovljenike, doveo je u pitanje pravo legaliteta i legitimiteta umirovljeničkim udrugama da sudjeluju u pokretanju inicijativa i prijedloga za promjenu zakona, tvrdeći da samo on kao „legalni'' predstavnik u Saboru može predstavljati umirovljenike.

     Začuđujuće je da Hrelja za saborskom govornicom i u medijima već pola godine napada udruge koje su aktivno uključene u rješavanje brojnih problema umirovlje­nika i koje su se potvrdile kao autentični predstavnici umirovljenika. U raspravi u Hrvatskom saboru je gurao čak i tezu da se prihvaćanjem inicijative umirovljeničkih udruga dovodi u pitanje parlamentarizam, što je elementarno nepoznavanje demo­kracije i uloge udruga u društvu.

     Čelnice umirovljeničkih udruga ponavljano nazivaju„samozvanima", izdajicama, štetočinama, lažovi- ma, ulizicama i prevaranticama te prodanim babuskarama, kako u svojim stranačkim istupima, tako i na Facebook stranicama svoje stranke, iako su u skladu s važe­ćim zakonima i propisima legalno izabrane za predsjednice dvije naj­veće i najutjecajnije umirovljeničke udruge, Matice i SUH-a, a uz to su imenovane u Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe koje, kao savjetodavno tijelo Vlade RH, djeluje još od 2010. godine.

     Zajedno s njima u Nacionalnom vijeću su još četiri predstavnika umirovljenika i predstavnici četiriju ministarstava te HZMO-a i HZZO-a pa je to tijelo postalo relevantno mjesto socijalnog dijaloga umirovljenika i Vlade RH u skladu sa zakonima i suvreme­nom demokratskom praksom. Zanimljivo je da je u istom sastavu Nacionalno vijeće djelovalo i u mandatu Vlade u čijoj je koaliciji sudjelovao HSU, kada njihov čelnik Hrelja nije dovodio u pitanje njegovu legalnost, ali ni tada nije podržao zahtjeve umirov­ljenika za povećanjem cenzusa. Tada su mu u fokusu interesa bili samo osiguranici privatnog osiguravajućeg društva Royal, za koje je svojim glasom HDZ-u za prolaz godišnjeg proračuna izmamio nacionali­zaciju njihovih privatnih mirovina.

     Hrelja je za govornicom rekao „da se zakon donosi jer se njegovo veličanstvo Andrej Plenković uz kavu dogovorio s vrhuškom samozvanih predstavnica umirovljenika" te da njima trebaju „fotografija i članak, a Vladi privid suradnje i brige", kazao je Hrelja, čovjek kojemu nisu na srcu umirovljenici, već borba za fotelju u novoj koaliciji sa SDP-om pod svaku cijenu.

     Silvano Hrelja je tijekom rasprave u Sa­boru višekratno postavljao pitanje zbog čega aktualna Vlada nije još 2016. godine podigla cenzus nego tek sada pred izbore, jer je očito, zajedno sa svojim sekundantom u raspravi, bivšim ministrom Mirandom Mrsićem, zaboravio njima samima postaviti pitanje zašto nisu promijenili cenzus npr. 2014., u vrijeme kad su oni bili na vlasti, ali to nisu učinili.

     Tijela upravljanja umirovljenič­kih udruga, Izvršni odbor MUH-a i Upravni odbor SUH-a, oštro osuđuju i vrijeđanja i omalovažavanja legalno izabranih predstavnica umirovlje­nika i pitaju se kako je moguće, da nakon uspješnog pomaka u rješa­vanju ovog krupnog problema za najsiromašnije umirovljenike pro­tiv bude glas predstavnika jedine umirovljeničke stranke.

     Matica umirovljenika i Sindikat umi­rovljenika izražavaju i zadovoljstvo što je jednoglasno u Hrvatskom saboru usvojen i zakon kojim se obustavljaju svi ovršni postupci u vrijeme posebnih okolnosti vezanih za epidemiju korone, kao i ovrhe na mirovinama. Upravo su umirovljeničke udruge javno zagovarale takvo rješenje.

Jasna A. Petrović