UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KADA ĆE REVIZIJA?

Saborske mirovine porasle dvije tisuće kuna!

 

      Prema posljednjim podatcima čak 178 tisuća korisnika prima povlašte­ne mirovine, a ono što definitivno bode oči su iznosi koje prima trenutno 673 umirovljenih zastupnika Hrvatskog sabora, članova Vlade, sudaca Ustavnog suda i glavnih državnih revizora. Nai­me, oni primaju nikad veću mirovinu, u prosjeku od 10.033,88 kuna. Usporedbe radi, prosječna mirovina običnog umi­rovljenika iznosi 2.507 kuna, što je čak četiri puta manje. Treba napomenuti i da saborski zastupnici u odnosu na obične umirovljenike u mirovinu mogu prema povlaštenim uvjetima znatno ranije i to bez ikakve penalizacije.

     Ono što je zajedničko svim hrvat­skim Vladama pa tako i ovoj posljednjoj HDZ-ovoj je da su bile dosljedne u po­većavanju mirovina bivšim saborskim zastupnicima. Zanimljivo je pogledati i podatke koliko je rasla mirovina ovoj povlaštenoj grupi umirovljenika za vri­jeme aktualne Vlade. Tako je u rujnu 2016. godine iznosila prosječno 8.011,85 kuna. Dakle, u tri i pol godine HDZ- ove vlasti saborske mirovine su porasle za 2.022 kune!

     Usporedbe radi, prosječna mirovina svih umirovljeni­ka prema običnim propisima u tri i pol godine ove Vlade narasla je za 256 kuna, odnosno u rujnu 2016. iznosila je 2.251 kunu. Sa­borske mirovine, dakle, narasle su čak osam puta više od običnih. Kategori­ja najniže mirovine u istom razdoblju narasla je najmanje, samo 227 kuna, sa 1.448 kuna na 1.675 kuna. Mate­matika kaže da je prosječna saborska mirovina porasla za devet puta više od prosječne najniže mirovine. Je li to vama normalno?

Revizijom do novca

     Podsjetimo, sve mirovine se usklađuju dvaput godišnje, u siječnju i srpnju, a prate rast plaća i troškova života. No, ono što je uzrokovalo dodatni rast sa­borskih mirovina za čak tisuću kuna je odluka HDZ-ove aktualne Vlade iz 2017. godine kojom je ukinuta Odredba o smanjenju saborskih mirovina za deset posto iz 2014. godine, koju je donije­la bivša, Milanovićeva Vlada. Samo ta razlika godišnje košta proračun osam milijuna kuna.

     I dok bi ušteda na saborskim mirovi­nama bila više simbolična, definitivno najveću uštedu u doba krize ova Vlada bi mogla napraviti revizijom postojećih braniteljskih mirovina. Jer, među 121 tisuće povlaštenih braniteljskih mirovina sigurno se krije jedan broj onih koji su lažirali svoj ratni put, a redovito u javnost izađu i slučajevi lažnih ratnih vojnih invalida. Takvih je slučajeva sve više i na sudovima i medijima, a na društvenim mrežama svakodnevno čujemo o „slučajevima".

     Mjesta za rezove i uštede na miro­vinama prema posebnim propisima definitivno ima pa se stoga i ne mo­žemo složiti s premijerovom konstata­cijom da neće dirati u (sve) mirovine. A hajdemo sada zaokružiti - mirovine po posebnim propisima za samo 178 tisuća umirovljenika teže oko devet milijardi kuna godišnje, dok za milijun ostalih umirovljenika odlazi„samo" 30 milijardi. Sve je jasno, zar ne?

     Pandemija koronavirusa, ako potra­je, možda bi konačno mogla natjerati vladajuće da uvedu reda u mirovine prema posebnim propisima.

Igor Knežević