UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NACIONALNA NAKNADA IDE DALJE

800 kuna po glavi siromaha 65+

 

     Konačno je Prijedlog zakona o nacio­nalnoj naknadi za starije osobe prošao jednomjesečno javno savjetovanje, ali se ništa od prijedloga i primjedbi nije prihvatilo od strane službenog predlagatelja, Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Sada smo ipak korak bliže realizaciji te socijalne naknade za starije od 65 godina s primjenom od 1.1.2021. godine, koja bi prema prvim procjenama obuhvatila do 20 tisuća osoba starijih od 65 godina te teretila opći proračun s oko 132 milijuna kuna u prvoj godini primjene.

     Zanimljivo je da je tijekom savjetova­nja podneseno vrlo malo komentara na predloženi zakon, i to uglavnom od tri najveće sindikalne središnjice, od kojih Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) podržavaju uvođenje nacionalne naknade i uz prihodovni cenzus, dok Matica hr­vatskih sindikata inzistira na imovinskom cenzusu, valjda po uzoru na Zorana Anu- šića, djelatnika Svjetske banke, te još par pojedinaca, koji su također sudjelovali u javnom savjetovanju. Predlagatelj zakona je u više navrata naglasio kako se primjenom prihodovnog cenzusa uključuje i imovina koje je stavljena u funkciju ostvarivanja prihoda, ali ne i ona koja objektivno ne može biti stavljena u svrhu zarađivanja, bilo da je riječ o stanu u kojem se stanuje ili o neiskoristivim viševlasničkim zemljištima ili ruševnim zgradama koji se ne mogu prodati niti staviti u najam.

Potkapacitiran sustav socijalne skrbi

     SSSH i Matica hrvatskih sindikata inzistiraju, pak, da se nacionalna naknada administrira i isplaćuje putem sustava socijalne skrbi, što je u odgovorima predlagatelja zakona jasno objašnjeno kako taj sustav naprosto nije stručno i tehnički kompetentan za provesti takav postupak, pa se prepušta daleko iskusnijem Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da pripremi rea­lizaciju primjene zakona, kao što to čini i s dječjim doplatcima, koji također nisu dijelom mirovinskog segmenta.

     Danas je konačno svima jasno da na­cionalna naknada za starije od 65 godina nije mirovina te da se neće isplaćivati iz mirovinskog fonda, već iz općeg dijela pro­računa namijenjenog za socijalne potpore. S mirovinskim ju sustavom vezuje samo činjenica da su institucije socijalne skrbi potkapacitirane da bi mogle organizirati primjenu. Za to bi, dakako, netko i trebao odgovarati, jer se notorna potkapacitiranost sustava socijalne skrbi pokazala nakon slučaja u Andraševcu.

Dostava putem pošte odbijena

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Puč­ka pravobraniteljica su predložili dva ista prijedloga: prvo, da se nacionalna nakna­da može dostavljati i putem pošte, a ne isključivo preko banaka, te drugo, da se omogući korisničko pravo i starijima od 65 godina koji imaju sklopljen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ali su pokrenuli sudski postupak za nje­govo poništavanje zbog neodgovarajuće skrbi za uzdržavanu osobu. Nažalost, niti jedan od ovih prijedloga nije prihvaćen. Na snažan argument glede dostave naknade na kućna vrata, barem za one koji su sla­bije pokretni zbog narušenog zdravlja ili žive u prometno izoliranim područjima, predlagači zakona tvrde kako je isplata putem banke „tehnološki sigurniji način isplate od isplate u gotovom novcu", a osim toga to bi bio dodatni trošak za državni proračun!?

     Pučka pravobraniteljica još je zatražila i da se iznos naknade od 800 kuna poveća na 920 kuna te time izjednači sa zajam­čenom minimalnom naknadom (stalna socijalna pomoć) za samca te da se uskla­đivanje naknade vrši, kao i za mirovine, dva puta godišnje i to po istoj formuli. Oba prijedloga su odbijena, što donekle ima logike jer se ne mogu izjednačiti dva različita socijalna prava (onda neka se i spoje!), a niti je riječ o mirovini da bi se usklađivalo kada i koliko mirovina. Sva­kako je veliki iskorak da je za ovo pravo predviđeno usklađivanje naknade jednom godišnje vezano uz stopu porasta indeksa potrošačkih cijena prema podacima Dr­žavnog zavoda za statistiku. Zbunjujuće je, međutim, da će odluku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe do­nositi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a riječ je, kako uporno ponavlja predlagatelj zakona - o socijalnoj potpori, a ne o mirovini.

Građanin ili državljanin?

     SSSH je naveo da je postavljanje dr­žavljanstva kao uvjeta za stjecanje prava suprotno pravnoj stečevini Europske unije, jer neopravdano diskriminira državljane drugih država članica te da pravo na na­cionalnu naknadu za starije osobe mora pod jednakim uvjetima biti dostupno i državljanima drugih država članica u slučaju da udovoljavaju uvjetu, npr. prebivalište u posljednjih 20 godina. Niti taj prijedlog nije prihvaćen, jer pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe je pravo iz su­stava socijalne skrbi, u kojem je moguće propisati različite uvjete za ostvarivanje pojedinih prava.

     Zanimljiv je i prijedlog da se zakon odnosi i na osobe koje nemaju prebiva­lište (beskućnici), ali nije prihvaćen jer je zaštita za tu osjetljivu skupinu predviđena u redovnom sustavu socijalne skrbi.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je, s obzirom da se u sustavu socijalne skrbi pravo na uslugu smještaja priznaje i kod drugih pružatelja usluga (npr. udomitelji), a ne samo u ustanovi, zatražio da se u zakonu izrijekom navede kako osobe koje koriste uslugu smještaja nemaju pravo na nacionalnu naknadu, no predlagatelj tvrdi kako su postojećom odredbom obuhva­ćena sva prava usluge smještaja prema propisima socijalne skrbi.

     I što je tu najveći problem? Što bi i ovaj zakon mogao zapeti zbog korona-krize, pa bi se dvadesetak tisuća, poglavito starijih žena, moglo ostaviti polaganom umiranju od gladi, tamo negdje daleko od očiju vladajuće vrhuške.