UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


Sindikat umirovljenika Hrvatske traži javnu osudu istupa Ivana Pernara protiv starijih osoba          

         „Sindikat umirovljenika Hrvatske najoštrije osuđuje istupe saborskog zastupnika Ivana Pernara protiv starijih osoba. U ovom trenutku kad se cijeli svijet, pa tako i Hrvatska, bore protiv koronavirusa koji je svima zaustavio svakodnevicu i do sada odnio preko 50 tisuća života, Ivan Pernar poziva na ukidanje mjera za sprečavanje širenja zaraze, nečovječno objašnjavajući kako stariji ljudi ionako moraju od nečega umrijeti. Na svojoj Facebook stranici koja ima više od 300.000 pratitelja Pernar je čak uveo anketu kojom nudi dva odgovora: „Svaki život je bitan!“ i „Od nečega se mora umrijeti“. Bilo bi to manje bitno kad bi bila riječ o jednom od marginalnih teoretičara zavjere kakvih ima u svim zemljama, kad se utjecaj ovog saborskog zastupnika  ne bi vidio i u tome da je čak 64 posto „anketiranih pratitelja“ prihvatilo njegovu tezu kako se od nečega mora umrijeti, a osobito ako si star.

          Pernar smatra kako su mjere za suzbijanje koronavirusa ekonomski uništile državu i narod, a uz to oduzele mladima osnovna ljudska prava i slobode, zbog čega je napao i ministra zdravstva Vilija Beroša, kojeg optužuje da je zajedno s medijima stvorio farsu i dojam da se u Hrvatskoj umire samo od koronavirusa.

          Pernar je iznio podatke kako u svijetu godišnje od najobičnije gripe umre oko 500 tisuća ljudi, dodajući u svom bezosjećajnom stilu kako su svi ti ljudi bili manje-više jednom nogom u grobu, a da nisu dobili gripu bi poživjeli još koji dan, tjedan, mjesec ili možda čak i godinu dulje.

          Iako smo svjesni da je Pernar tipičan ekshibicionist koji voli privlačiti pozornost i svjetla pozornice šokantnim izjavama, na ovako nehumane istupe moramo reagirati, jer umjesto da brine o općem dobru, on poziva na diskriminaciju starijih osoba u delikatnom pitanju života i smrti, te utječe na mlađu populaciju kojoj će koronavirus također ugroziti zdravlje.

          Nažalost, ovi istupi su samo nastavak Pernarove netrpeljivosti prema starijim osobama, jer je svojevremeno optuživao starce (ćorave i nepokretne) za loše izborne rezultate, a govorio je i da birači iznad 65 godina nemaju razvijeno kritičko mišljenje jer su izmanipulirani i isprogramirani od strane medija. Sindikat umirovljenika Hrvatske stoga poziva javnost da osudi Pernarove istupe jer je riječ o istupima mržnje spram starijih osoba“, stoji u priopćenju kojeg potpisuje predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske

Jasna Petrović.