UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

NACIONALNA NAKNADA ZA SIROMAŠNE

Zakon krenuo u raspravu!

 

     Hajdemo odmah na početku reći jasno i glasno da nacionalna na­knada za starije osobe nije miro­vina i da se neće isplaćivati iz mirovin­skog fonda. Nevjerojatno je u kolikoj mjeri je u javnosti proširena priča, i to najviše od parlamentarne umirovlje­ničke stranke HSU, kako je ta naknada „ispljuvak" Plenkovićeve Vlade koji je usmjeren protiv pravih umirovljenika te da predstavlja otimačinu od strane neradnika.

     Nevjerojatno je da sa saborske go­vornice baca munje i gromove upravo lik koji je od svoje 45. godine do danas, već punih 17 godina, na visokoj sa­borskoj plaći, i to malo u nekoj lijevoj ili desnoj koaliciji, učinio toliko malo za starije sugrađane da to već postaje parodično. I ne samo to, „samozvani" Hrelja poziva narod da se uključi u jav­no savjetovanje na njegovoj strani, i to tako da napišu kako su protiv uvođenja nacionalne naknade za siromašne sta­rice i starce, za njih oko 20.000 očajni­ka, poglavito iz ruralnih područja. Kako tužno.

Kad Hrelja oštri zube

     Hajdemo podsjetiti kako je upravo na prijedlog Sindikata umirovljenika Hrvatske u Strategiji socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine predviđeno uvođenje nacionalne „mi­rovine" za starije osobe koje ne ostva­ruju mirovinu na temelju prethodnog rada i plaćenih doprinosa. Potrebno je istaknuti da nacionalne potpore za starije osobe, odnosno slične institute, u svojim sustavima ima oko 100 drža­va svijeta u nekom od oblika, ovisno o varijanti za koju su se odlučili te se radi o novčanom transferu starijim ljudima.    Riječ je o borbi protiv siromaštva iz su­stava državnog proračuna za socijalnu sigurnost.

     Procjenjuje se kako u Hrvatskoj pri­bližno 60.000 osoba starijih od 65 godi­na nije ispunilo minimalne uvjete za os­tvarenje prava na mirovinu (najmanje 15 godina mirovinskog staža). Među starijim osobama bez mirovina većinu čine žene, iz razloga što su žene znat­no manje nego muškarci sudjelovale u plaćenom radu izvan kuće, a ujedno su njihove radne karijere bile kraće i isprekidane. Iz navedene skupine sta­rijih osoba bit će potrebno, primjenom odgovarajućih kriterija, izdvojiti starije osobe koje ne ostvaruju drugi prihod ili ostvaruju prihod koji je niži od pred­ loženog iznosa nacionalne naknade za starije osobe, odnosno koje nisu prima­telji uzdržavanja temeljem ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uz­državanju i nisu korisnici usluge smje­štaja, prema propisima o socijalnoj skr­bi, koja im osigurava osnovne uvjete za život na teret sustava socijalne skrbi.

800 kuna - više nego ništa

     Kao opći uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe utvrđeno je hrvatsko državljanstvo, sta­rosna dob od 65 godina i prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od najmanje 20 godina nepo­sredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava. Također, propisuju se i dodatni uvjeti na strani korisnika i članova kućanstva, odnosno dohodov­ni cenzus. Prihodovni/dohodovni cen­zus utvrđuje se u visini iznosa nacional­ne naknade za starije osobe, odnosno u iznosu od 800 kuna mjesečno po članu kućanstva.

     Valja priznati da je u radnoj skupini koja je krojila ovaj Zakon o nacional­noj naknadi za starije osobe bilo dosta poznatih znanstvenika neoliberalnog svjetonazora koji su tražili da se uvede i imovinski cenzus, čemu su se izrazito protivile umirovljeničke udruge SUH i MUH. Suprotno tome, zastupnik Hrelja također traži imovinski cenzus, iako je posve jasno da postojeći model stal­ne socijalne pomoći (ZMN) obuhvaća samo oko 8.000 starijih od 65 godina, dok je u zoni siromaštva svaki treći – oko 270.000 starih. Očito je da je po­treban novi model socijalne potpore za one koji trpe bijedu.

     No, umirovljeničke udruge su tra­žile, kao i predstavnici Saveza samo­stalnih sindikata Hrvatske, da se ukine uvjet državljanstva i izjasnile se kako HZMO ne bi trebao biti javna ustanova nadležna za provedbu postupka, ispla­tu naknada itd., već da se nacionalne naknade za starije osobe trebaju voditi u sustave socijalne skrbi, kroz centre so­cijalne skrbi.

Vratite poštare

     SUH i MUH su ipak prihvatili da se procedure i isplata vode preko HZMO-a, jer su sami predstavnici sustava socijal­ne skrbi na radnoj skupini izjavili kako su potkapacitirani i u nemogućnosti operativno voditi nacionalnu naknadu.

     Ono što se posebno treba naglasiti jest da je riječ o socijalnom pravu koje će se automatski usklađivati početkom svake godine, od 1. siječnja 2022. na­dalje, prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena iz prethodne godine u odnosu na godinu koja joj prethodi, prema podacima DZS-a, ako je stopa veća od nule.

     Naravno, ima i stvari koje treba po­praviti, posebno odredba kako nacio­nalnu naknadu za starije osobe isplaću­je HZMO putem poslovnih banaka, a ne i putem pošte, što bi bilo primjerenije s obzirom na očekivanu korisničku popu­laciju većinski iz ruralnih područja. No, za takve korekcije postoji javno savjeto­vanje.

Jasna A. Petrović