UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DVA JAKO VAŽNA DANA U TJEDNU

Iskoristite maksimalno svoje vikende

 

     Vikendi čine više od jedne trećine vašeg života. Oni su kritično vrijeme za obiteljsko okupljanje, pružanje pa­žnje pojedinim članovima obitelji i za jačanje obiteljskih veza, posebno u višegeneracijskim obiteljima.

     Međutim, preveliki broj obitelji besciljno provodi vikende. Razne neizbježne obaveze i kućni poslovi, koji su se odlagali za vrijeme tjedna, natrpaju se u subotu i nedjelju, posebno u obiteljima gdje su oba supružnika aktivna tijekom tjedna. Tu se onda još „prikrpaju" aktivnosti unučadi, misa, razne druš­tvene obaveze itd., što povećava pritisak. Stručnjaci kažu da se takav „kaos" može ipak prevladati. Evo kako:

     Započnite s dobrim tjednom. Ako se uspijete dis­ciplinirati pa svaku večer tokom tjedna provedete jedan sat obavljajući dosadne kućanske poslove, nagrada će biti vikend slobodan za obiteljske i osobne rekreativne aktivnosti. Struč­njaci preporučuju da se obitelji nauče živjeti s nešto nižim standardima održavanja domaćinstva od onih perfekcioni- stičkih. Isto tako preporučuju da se posao podijeli na nekoliko manjih dijelova koje je lakše obaviti i da se neki poslovi trajno „delegiraju" partneru/ici. Mnogi misle kako je jednostavno umirovljenicima jer imaju po cijele slobodne dane. Nije baš tako, bake i djedovi često čuvaju unuke, odlaze po njih u ja­slice, škole, odnose kuhana jela... Ili čak rade, na crno ili pri­javljeni.

„Akumulatori" umirovljeničkih obitelji, jednako kao i za­poslenika, trebaju punjenje preko vikenda kako bi se spriječi­lo da ne pregore", kaže jedan američki psiholog.

     Radite kao jedan tim. Bez obzira koliko naporno ra­dili, kućne odgovornosti kao što su čišćenje, kuhanje, kupo­vanje, često obuhvate i vikende. Međutim, ako se partneri složno dogovore da kućne poslove obave solidarno, onda si svatko od njih može priuštiti više ugodnih aktivnosti i više vre­mena za igru. Dok on, na primjer, usisava tepihe, ona može otići s prijateljicama u kino.

    Planirajte svoje aktivnosti. Pravi, zadovoljavajući vi­kendi ne događaju se tako, sami od sebe. Oni se moraju pla­nirati na „sastancima" obitelji. Izbjegavajte pasivne aktivnosti. Mnoge televizijske emisije ili serije obustavljaju razgovor i ko­munikaciju medu partnerima.

Razumljivo, valja paziti i da se ne isplanira prenatrpani program za vikend, posjet rodbini, odlazak u šetnju itd. Povre­meno trebamo zajedno potrošiti vrijeme i na bezvezne stvari: naprosto sjediti ili besciljno lunjati.

     Pokušajte nešto novo. Planirajte barem jedan vikend mjesečno u kojem će biti vremena za nešto što ne doživlja­vate često: posjet nekom zanimljivom muzeju, galeriji, zoo­loškom vrtu, parku ili dječjem kazalištu s unucima, posjetiti neko obližnje povijesno mjesto itd. Sve to košta malo ili ništa. Obiteljsko zajedničko pješačenje ili vožnja biciklom u bližu ili dalju okolicu svoga grada može biti interesantno i okrepljuju­će, jer uvijek se otkrije nešto novo. Možda odlučite otići vla­kom u okolicu svoga mjesta i tamo samo popiti kavu. I to je promjena.

     Rasporedite vrijeme uravnoteženo. U planiranju vikenda nastojte postići određenu uravnoteženost između vašeg osobnog raspoloživog vremena, obiteljskog vremena i vremena partnera/ice. Stručnjaci kažu kako je najvažnije ono vrijeme koje pripada partnerima, umjesto da se vikendi usmjere samo u korist dječjih aktivnosti. Baka i djed nisu ser­vis za prezaposlene potomke, već zaslužuju da se u određeno vrijeme tijekom vikenda sami prošeću ili negdje provozaju automobilom.

dr. Ivo Belan