UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

ZAŠTO ŠUTI MINISTARSTVO PRAVOSUĐA?

Pod hitno ukinuti ugovore o dosmrtnom uzdržavanju

 

     Branka F. došla je u Pravno savjetova­lište SUH-a moliti za savjet kako da joj pomognemo da ode u dom. U razgovoru s njom ispostavilo se da je pri­je par godina potpisala ugovor o dosmrt­nom uzdržavanju s vlasnicima u među­vremenu zatvorenog obiteljskog doma za starije i nemoćne. Odmah po potpi­sivanju ugovora novi vlasnici su prodali njezinu kuću, a nju strpali u garažu u dvo­rištu, gdje je zimi vlažno i hladno, a ljeti zagušljivo i prevruće. Našim pravnicima Branka je rekla kako bi htjela ići u dom, ali su joj u domu rekli da ne može biti primljena zato što je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. I što sada?

     U samom ugovoru su se davatelji uzdržavanja obvezali na puno doživot­no uzdržavanje Branke, a ukoliko ona želi, morali su joj osigurati i smještaj u društvenom domu. Nažalost, uzdržava- telji koji joj donose kao psu u pasju ku­ćicu tri skromna obroka dnevno, odbili su joj financirati smještaj u dom, a nje­na mirovina nije za to dovoljna.   Branka tako nema kuda, očajna je i ostavljena. Pravnici SUH-a poslali su dva dopisa uzdržavateljima i zatražili da se primijeni rješenje iz ugovora da se Branku smjesti u društveni dom, no oni na to nisu od­govorili niti su se telefonski javili. No, zato su zaprijetili Branki da, ukoliko još ikad pozove nekog u goste, da će ju iz­baciti iz te garaže. Od tada Branka više ne dolazi u SUH, očito od straha da ne izgubi i garažu...

     Ovo je samo jedan od brojnih slu­čajeva prijevara starijih osoba zbog ko­jih su Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske uputili 8. siječnja 2020. Ministarstvu pravosuđa RH inicijativu kojom traže da se konačno ukine institut dosmrtnog uzdržavanja kao jedan od najprjepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima, jer pre­ma istraživanjima više od 80 posto sta­rijih osoba koje ga potpisuju ne znaju razliku između tog i ugovora o doživot­nom uzdržavanju te stoga u trenutku potpisivanja gube svu imovinu.

     SUH je već desetak puta poslao ovu inicijativu, koju su podržali i Pučka pravobraniteljica i Ministarstvo za demo­grafiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, no zasad se još nije ništa pokrenulo po tom pitanju. I sada opet: Ministarstvu koje je gluho, slijepo i ne čuje krik pre­varenih.

Hitno uvesti registar

     Također, u inicijativi je zatraženo i da se postojeći institut ugovora o doži­votnom uzdržavanju donormira predlo­ženim izmjenama Zakona o obveznim odnosima te da se hitno uvede registar potpisanih ugovora, kako bi se izbjeglo lešinarenje i zanemarivanje starijih oso­ba, jer bi se uvidom u registar vidjelo koliko je takvih ugo­vora već potpisao potencijalni uzdržavatelj.

     S obzirom da mnogi davatelji uz­državanja imaju više sklopljenih ugovo­ra pretvarajući to u svojevrsno zani­manje, a na štetu kvalitete pružanja usluge uzdržavanja primatelja uzdrža­vanja, u inicijativi se predviđa zakonska izmjena koja bi pot­pisivanje takvih ugovora o uzdržavanju ograničila na dva aktivna ugovora po uzdržavatelju.

     Kako bi se spriječile brojne zlopora­be ugovora o doživotnom uzdržavanju predloženo je da Centar za socijalnu skrb daje svoje prethodno neobavezno mišljenje za sklapanje ugovora. Ovlašte­na osoba, sudac ili javni bilježnik, bili bi dužni prije ovjere ugovora utvrditi je li priloženo mišljenje obveznog savjetova­nja nadležnog Centra za socijalnu skrb, pod prijetnjom ništavosti ugovora.

Prednost pri rješavanju

     Inicijativom se traži i da osoba koja želi sklopiti ugovor o doživotnom uzdr­žavanju u statusu davatelja uzdržavanja mora biti vjerodostojna, odnosno da ne smije biti kažnjavana za određena ka­znena djela (protiv života i tijela te imo­vine) što bi upućivalo na mogućnost či­njenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja.

     Ono što je posebno naglašeno u inicijativi je zahtjev da sudski sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju moraju zbog svoje prirode - životna dob primatelja uzdržavanja - imati prednost pri rješavanju sporova. To je važno zato što se nerijetko događa da primatelj uzdržavanja umre prije okon­čanja postupka, a tek njihovim nasljed­nicima ostaje mogućnost da spor nasta­ve sa slabim izgledima da spor dobiju, jer u pravilu ne raspolažu s dokazima kojima su raspolagali primatelji uzdrža­vanja. Inicijativom se tako traži da sud sazove prvo ročište u roku od 15 dana te donese presudu u roku od 6 mjeseci, ra­čunajući od dana podnošenja tužbe za raskid ugovora.

Igor Knežević

 

 

KOMENTARI S FACEBOOKA

 

Kakvo srce imaju ti ljudi?

 

     Brojni pratitelji naše tematske Facebook stranice „Pokret protiv siromaštva starijih osoba", prokomentirali su prije­vare s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Tako je Ankica Kuljanac napisala kakvo srce mora imati čovjek da nešto napravi starim i nemoćnim lju­dima. Ziad Drndić je napisao da ne zna što čeka ova Vlada i zašto ne mijenja zakon, dodajući da se stari ljudi pljačkaju uz blagoslov države. Vinko Birkić je pak napisao kako su jadni oni koje bližnji ne gledaju niti paze, a kad umru svi traže neka svoja prava zato što su u rodu, a dok je trebalo pomagati nije ih bilo briga.

 

     Marija Pučić je upitala zašto taj zakon ne ukine onaj tko ga je do­nio i kako država može dozvoliti da ljudi ne mogu u miru dočekati svoj kraj, nazivajući to sramotnim. Jasminka Mujčin je mišljenja kako ovakve vrste zloporabe starijih i nemoćnih nema nigdje, nego kod nas. Nevenka Šimičević poručuje da sve varalice treba odmah uhi­titi, a stariji ljudi su jako lakovjerni jer su željni zaštite, što je potpuno prirodno.