UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

EUROPSKI PROJEKT

I Split i Rijeka oštro o nejednakostima

 

     U sklopu EU projekta„ Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" u Splitu su 19. i 20. studenog 2019. i u Rijeci 12. i 13. prosinca 2019. održane dvodnevne radionice Ravnopravnost za sve. Radionice, na kojoj je bilo oko 40 su- dionica/ka, su održale Anamarija Tkalčec iz CESI-ja, Jasna Petrović i Igor Knežević iz Sindikata umirovljenika Hrvatske, Hildegard van Hove iz Instituta za ravnoprav­nost žena i muškaraca (Belgija) te Sanda Brumen iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

     Na radionicama se raspravljalo o problemu rodnog jaza u plaćama i mi­rovinama, pitanju roda i spola, utjecaju obrazovanja na problem nejednakih plaća te važnosti usklađivanja obiteljskog i pro­fesionalnog života u svrhu postizanja rav­nopravnosti u svijetu rada i mirovinskog sustava. Drugog dana radionica sudionici su podijeljeni u grupe u kojima su anali­zirali probleme rodnog jaza u plaćama i mirovinama te donosili prijedloge kako bi se poboljšala situacija žena.

     Grupe koje su se bavile problemom rodnog jaza u mirovinama zaključile su kako kod žena vlada veća nezaposlenost, imaju niža primanja i nešto kraći radni vijek. Također, žene starije od 50 godina se teže zapošljavaju te sve to kasnije utječe na niže mirovine. Kao pozitivna istaknuta je mjera da se svim novoumirovljenim že­nama od 1. siječnja 2019. godine za svako rođeno ili posvojeno dijete dodaje šest mjeseci radnog staža, što u prosjeku podi­že mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se smanjuje rodni jaz u mirovinama.

     Također, kao pozitivna istaknuta je i opcija da novoumirovljene/i mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog ili iz prvog i drugog mirovinskog stupa čime su brojne umirovljenice mogle izabrati financijski povoljniju mirovinu i smanjiti svoje siromaštvo. Sudionice/i su zaklju- čili/e kako bi žene trebale imati sigurnije ugovore o radu (na neodređeno), zatim bi se morao uspostaviti pravedniji sustav usklađivanja mirovina kojim bi se u pu­nom iznosu pratio rast troškova života i rast prosječne plaće te kao mjera protiv siromaštva žena bi se trebala uvesti za­jamčena minimalna mirovina.

     Također, zaključeno je da bi poslodav­ci trebali dobiti olakšice kada zaposle žene starije od 50 godina, zatim da bi država trebala osigurati punu plaću zaposlenima koji skrbe za djecu ili starije članove obite­lji. Smanjenju siromaštva i rodnog jaza u mirovinama pridonio bi i pravedniji sustav dobivanja obiteljske mirovine, odnosno da umjesto 70 posto od pokojnikove mi­rovine, žene mogu zadržati svoju mirovi­nu i dobiti još 20 do 50 posto mirovine od pokojnog partnera.