UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ISCJELITELJSKA MOĆ DODIRA

 

     U Americi postoji znanstveni institut koji istražuje učinke dodira (Touch Research Institute). Jedno od područja istraživanja su i prijevremeno rođene bebe. Redovna nježna masaža njihovog tijela, stimulacija dodirom, može biti pitanje života ili smrti. Bebe nedonoščad koje se tako tretira brže se razvijaju, brže dobivaju na težini, življe su i bolje rea­giraju, nego bebe koje se nije masiralo. One su rjeđe doživ­ljavale epizode zaustavljenog disanja, što je rizični faktor za sindrom iznenadne "smrti u dječjem krevetiću".

     Učinak čak i onog svakodnevnog, slučajnog dodira utvr­đen je u nekoliko ispitivanja. Takvo jedno istraživanje, na pri­mjer, pokazalo je da su konobarice, koje su prilikom vraćanja novca dodirnule ruku ili rame gosta, dobile veću napojnicu nego one koje to nisu činile. Ne treba se čuditi što se političari često guraju među masu ljudi, dodiruju ih i rukuju se s njima - oni znaju da će im se to isplatiti na dan izbora.

     U zadnja dva desetljeća masaža je ponovo dobila na svojoj važnosti i popularnosti. Svake godine milijuni posjete salone za masažu. Znanost potvrđuje ono što mi znamo po osjećaju, a to je da je masaža lijek. Masaža može imati pozitivne učinke na stanja, kao što su grčevi u trbuhu, hiperaktivnost, dijabe­tes, migrena. Ona može pomoći astmatičarima da lakše dišu, autističnoj djeci da poboljšaju svoju koncentraciju itd.

Za bolje raspoloženje

     Koža je najveći ljudski organ, koji sadrži milijune receptora - osam tisuća samo na jednoj jagodici prsta - koji putem živaca šalje poruke u kičmenu moždinu i dalje u mozak. Jed­nostavan dodir - ruka na ramenu ili oko pasa - može smanjiti ritam srčanih otkucaja i sniziti tlak. Čak i ljudi u dubokoj komi mogu pokazati promjene u srčanom ritmu kada ih se drži za ruke.

     Pokazalo se da pozitivni, nježni dodir, stimulira stvaranje endorfina - tjelesnog prirodnog hormona koji smanjuje osje­ćaj boli i povećava raspoloženje. To može objasniti zašto maj­čin zagrljaj može doslovce "poboljšati situaciju" kada dijete, recimo, oguli kožu koljena.

     Prema istraživanju Touch Research instituta, masaža poja­čava obrambenu, imunološku funkciju čak i u HIV pozitivnim pacijentima i snižava razine stres hormona u organizmu. Ta­kođer, prijevremeno rođene bebe, koje su bile masirane, bile su otpuštane iz bolnice šest do sedam dana prije nego što je bio prosjek otpuštanja.

Amerikanci - netaktilno društvo

     Antropolozi znaju da postoje jaka i slaba taktilna društva što je jedno od kulturoloških karakteristika. Tako, na primjer, antropolozi smatraju da su Amerikanci netaktilno društvo. U usporedbi s većinom drugih kultura,    Amerikancima je dodir uvredljiv. Kada je psiholog Sidney Jourard promatrao učesta­lost slučajnih dodira među parovima u kafićima u raznim kra­jevima svijeta, našao je da je najveća učestalost u Portoriku (180 puta tokom jednog sata).

     Jedna od najmanjih učestalosti je bila u Floridi (dva puta na sat). Istraživanja su otkrila da, primjerice, francuski roditelji i njihova djeca dodiruju jedni druge tri puta češće nego to čine Amerikanci. Istraživači izjavljuju da onda    "Nije čudno što su francuska djeca manje agresivna, jer to sigurno ima utjeca­ja i na njihov razvoj i emocionalno blagostanje", kaže Jourard.

     Dodir je naš najprisniji i najsnažniji oblik komunikacije. On je prvi osjećaj koji se razvija u ljudi, a može biti i zadnji koji nestaje.

dr. Ivo Belan