UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

INICIJATIVA ZA IZMJENE I OBITELJSKOG ZAKONA

Protiv alimentacije za bake i djedove

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnoprav­no roditeljstvo uputili su 21. stu­denog 2019. godine Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku inicijativu za izmjene i dopune Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju. Naime, Obiteljski zakon propisuje, da u slučaju kad je­dan roditelj koji je dužan plaćati uzdr­žavanje djeteta to ne čini, tada njegovi roditelji - baka i djed, mogu biti sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unuka.

     Sve su češći slučajevi kada snahe ili zetovi putem suda ovršuju bake i dje­dove koji zbog plaćanja uzdržavanja unuka tonu u siromaštvo, jer nemaju dovoljno sredstava za vlastito uzdr­žavanje. Naime, sudovi paušalno, bez jasno utvrđenih kriterija, određuju iznose koje oni s obzirom na visinu mi­rovine nisu u stanju podmiriti, pa stiže ovrha.

     Umjesto da država uspostavi učinkovit mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, Republika Hrvatska je uvela pravila kojima se širi krug ob­veznika uzdržavanja, čime država ne­odgovorno prebacuje odgovornost sa sebe na bake i djedove.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo traži od Ministarstva da se bake i djedovi ne terete kao obveznici uzdržavanja, već da se u slučajevima kad roditelj ne uzdržava dijete, uzdržavanje privremeno preuzme centar za socijal­nu skrb, koji bi kasnije imao pravo po­traživati isplaćeni iznos od roditelja koji je primarno dužan plaćati uzdržavanje.

     Inicijatori se zalažu za unaprjeđe­nje postojećeg sustava kojim d ržava izravno pomaže djeci koja ne primaju uzdržavanje od roditelja te predlažu osnivanje Alimentacijskog fonda, koji bi se aktivirao u slučajevima kada rodi­telj, npr. zbog gubitka posla ili bolesti, nije u mogućnosti podmirivati finan­cijske obveze prema djetetu. Dakle, iz tog fonda plaćalo bi se uzdržavanje, a propisalo bi se i kako bi isplaćena sred­stva iz fonda roditelj vratio kada prona­đe posao ili ozdravi. Bake i djedovi ne smiju biti terećeni alimentacijama svoje djece, između ostalog i zbog toga jer se time i nepovratno pogoršavaju odnosi s unučadi.

Igor Knežević