UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

INICIJATIVA ZA IZMJENE I OBITELJSKOG ZAKONA

Protiv alimentacije za bake i djedove

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnoprav­no roditeljstvo uputili su 21. stu­denog 2019. godine Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku inicijativu za izmjene i dopune Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju. Naime, Obiteljski zakon propisuje, da u slučaju kad je­dan roditelj koji je dužan plaćati uzdr­žavanje djeteta to ne čini, tada njegovi roditelji - baka i djed, mogu biti sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unuka.

     Sve su češći slučajevi kada snahe ili zetovi putem suda ovršuju bake i dje­dove koji zbog plaćanja uzdržavanja unuka tonu u siromaštvo, jer nemaju dovoljno sredstava za vlastito uzdr­žavanje. Naime, sudovi paušalno, bez jasno utvrđenih kriterija, određuju iznose koje oni s obzirom na visinu mi­rovine nisu u stanju podmiriti, pa stiže ovrha.

     Umjesto da država uspostavi učinkovit mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, Republika Hrvatska je uvela pravila kojima se širi krug ob­veznika uzdržavanja, čime država ne­odgovorno prebacuje odgovornost sa sebe na bake i djedove.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo traži od Ministarstva da se bake i djedovi ne terete kao obveznici uzdržavanja, već da se u slučajevima kad roditelj ne uzdržava dijete, uzdržavanje privremeno preuzme centar za socijal­nu skrb, koji bi kasnije imao pravo po­traživati isplaćeni iznos od roditelja koji je primarno dužan plaćati uzdržavanje.

     Inicijatori se zalažu za unaprjeđe­nje postojećeg sustava kojim d ržava izravno pomaže djeci koja ne primaju uzdržavanje od roditelja te predlažu osnivanje Alimentacijskog fonda, koji bi se aktivirao u slučajevima kada rodi­telj, npr. zbog gubitka posla ili bolesti, nije u mogućnosti podmirivati finan­cijske obveze prema djetetu. Dakle, iz tog fonda plaćalo bi se uzdržavanje, a propisalo bi se i kako bi isplaćena sred­stva iz fonda roditelj vratio kada prona­đe posao ili ozdravi. Bake i djedovi ne smiju biti terećeni alimentacijama svoje djece, između ostalog i zbog toga jer se time i nepovratno pogoršavaju odnosi s unučadi.

Igor Knežević