UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Dobitak kao gubitak

Fućkanjem do dogovora za povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje?

 

     Tri četvrtka zaredom, 24. i 31. listopada te 7. studenoga 2019. godine, predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske ispred zgrade Vlade RH održali su prosvjedne akcije s uručivanjem otvorenog pisma Vladi RH zahtijevajući da se promijeni prihodovni cenzus za dopunsko zdravstveno osiguranje.

     Podsjetimo, cenzus se nije mijenjao već 15 godina i samo unatrag godine dana desetak tisuća umirovljenika izgubilo je pravo na besplat­no dopunsko zdravstveno osiguranje uslijed usklađivanja mirovina. Čim prihodi samcu premaše iznos od 1.939 kuna, ili članu domaćinstva 1.516 kuna - gube pravo na besplatno dopunsko.

     Tako povišice koje umirovljenici dobiju usklađivanjem mirovina dvaput godišnje, zapravo postaju gubitak, jer u pravilu budu manje od 70 kuna koliko mjesečno košta dopunsko zdravstveno osiguranje.

Izgubiti pravo na zdravlje znači i smrtnu presudu za umirovljenike, moglo se, između ostalog, čuti na prosvjednim akcijama.

     Umirovljenike je posebno zasmetala i izjava ministra zdravstva Mila­na Kujundžića da su njihovi zahtjevi populizam. Nije riječ o populizmu, već o financijskom interesu zdravstva, jer je Hrvatska osma u Europskoj uniji po smrtnosti samo zbog toga što umrli nisu pravovremeno liječe­ni, odgovorili su umirovljenici ministru na prosvjednoj akciji, pojasnivši dalje kako je upravo zbog toga važna što veća pokrivenost starije po­pulacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja i osiguralo pravodobno dijagnosticiranje i liječenje najugroženijeg dijela starije populacije.

     Nije ih pokolebala ni činjenica da su ministri nakon prve dvije pro­svjedne akcije ignorirali zahtjeve umirovljenika. Treća prosvjedna akcija, gdje su članovi SUH-a fućkali u zviždaljke i potom uručili treće otvoreno pismo, pokazala se uspješnijom.

     Predsjednice Matice i Sindikata umirovljenika, Višnja Fortuna i Jasna Petrović, su zahvaljujući prosvjedu i pot­pori Kluba BM 365, uspjele obaviti razgovor s ministrom financija Zdravkom Marićem, a inicijativu je podržao i mi­nistar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović. Prethod­no je Fortuna inicijativu predstavila i saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku, ali su je samo 'primili na zna­nje'. Ipak, nakon trećeg prosvjeda, Matica i SUH su se pribli­žili pozitivnom ishodu.

      Vladi je u konačnici predloženo da se cenzus za samca za sada podigne sa 1.939 na 2.000 kuna, ali tako da se dva puta godišnje povećava prigodom usklađivanja mirovina. Za nadati se da će se kasnije prihodovni cenzus povećati na visinu hrvatske granice siromaštva od 2.485 kuna.

Na sva tri prosvjeda, članovi sindikata nosili su brojne transparente koji su odražavali njihove stavove: „Dobiješ 50 kuna, gubiš 70 kuna", „Naše zdravlje nije populizam", „Sve raste samo cenzus ne",„Elita, čekate da umremo!",„Cenzus = linija siromaštva", „Sramota! 15 godina čekanja na novi cen­zus", „Protiv poskupljenja dopunskog osiguranja" itd.