UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

STARIJI LJUDI I LIJEKOVI

Krivi izbor može voditi u smrt

 

     Je li vam poznat podatak da samo u Americi svake godi­ne umre 30.000 ljudi starije dobi zbog nedaća s lijekovi­ma. Sve je veći broj starijih osoba koje uzimaju iznena­đujuće velik broj lijekova (uz ili bez liječničke preporuke). Zbog svih tih lijekova, zbog njihovih interakcija, djelovanja i nuspojava, ti ljudi veoma često doživljavaju znatne zdrav­stvene tegobe, kao što su poremećaji u funkcijama vitalnih organa, poremećaji percepcije i orijentiranosti, smetenost itd.

     Nije u pitanju samo Amerika. Gdje god je u porastu sta­rija populacija, a to znači i kod nas, prisutni su takvi proble­mi. Često smo svjedoci da stari ljudi obilaze liječnike i lje­karne, nabavljaju (sa ili bez recepata) i troše, u isto vrijeme, velik broj različitih tableta, kapsula itd. Kod tih ljudi često ćete naći veće količine lijekova za najrazličitije tegobe; za olakšanje anginoznih bolova, protiv reumatskih teškoća, za nervno smirenje, protiv začepljenosti, prehlade, nesanice itd.

     Svi se ti lijekovi često drže zajedno u neoznačenim bo­čicama ili kutijama. Potpuno je jasno da u takvim situacija­ma vrlo lako može doći do pogrešne primjene lijekova, što može rezultirati i veoma opasnim posljedicama po zdravlje tih ljudi. Poznato je da stariji ljudi, iz raznih razloga, često međusobno izmjenjuju različite lijekove, što je povezano s dodatnim zdravstvenim rizicima.

Slaba informiranost

     Živimo u vremenu kada na tržištu postoji ogroman broj lijekova, a stalno dolaze i novi. Poznato je da zbog različitih metaboličkih razloga stariji ljudi trebaju manje doze kod većine lijekova, a kod nekih preparata veće doze, tako da mogu biti pogrešno liječeni ako su na standardnom dozi­ranju.

Jedna je studija pokazala da gotovo polovica ljudi stari­jih od 65 godina ne uzima svoje lijekove onako kako im je propisano, oko 10 posto nikada ni ne podigne svoje lijeko­ve u ljekarnama; 35 posto napušta ambulantu bez ikakve informacije o propisanim lijekovima; 74 posto pacijenata ne dobije informacije o mogućim nuspojavama lijekova, a svega šest posto dobije zadovoljavajuće (u nekim slučaje­vima i napisane) informacije o lijeku.

     Zaista, čitav ovaj problem na relaciji stari čovjek - lijek nije jednostavan. Stariji ljudi obolijevaju od mnogo više oboljenja nego mlada populacija. Zbog toga oni uzimaju i više lijekova. Međutim, kad se uzima 6 do 7 lijekova, svaki 3 ili 4 puta dnevno, tko će pamtiti kad uzeti antibiotik, a kad one tablete za mokrenje?

     Starijem čovjeku nije jednostavno zapamtiti i shvati­ti što znači tri puta dnevno - prije ili poslije jela, sa ili bez vode, tri tablete odjednom ili tri puta po jednu? Poznati su mi slučajevi da neki starci uzimaju istovremeno i po 10 do 15 lijekova (propisanih od tri do četiri liječnika).

Farmaceuti bez strpljenja

     Moramo sa žaljenjem konstatirati da većina studenata medicine ne dobiva za vrijeme studija odgovarajuću edu­kaciju iz područja gerijatrije, koja bi ih osposobila za što pravilniji postupak sa starijim pacijentima. Nadalje, vrlo je malo farmaceuta u ljekarnama koji imaju strpljenja i koji

su spremni da se malo potrude uputiti starijeg čovjeka o mnogim opasnim interakcijama lijekova.

     Da bi se riješili ovi problemi potrebni su stalni, usklađe­ni napori svih onih koji su uključeni u taj krug. U svijetu se ipak poduzimaju određeni koraci. Tako, na primjer, u nekim zemljama postoje centri za informacije o lijekovima i što je zanimljivo, obično su locirani u mjestima gdje je najve­ća koncentracija starije populacije.     Postoje i ljekarne koje primjenjuju kompjutore za praćenje određenog pacijenta i koje ga upozoravaju na moguće interakcije lijekova.

     Na mnogim kanalima američke televizije često se po­javljuju oglasi koji potiču i ohrabruju pacijente da pitaju farmaceute informacije o lijekovima koje dobivaju. Ame­ričko udruženje umirovljenika, na primjer, tiskalo je seriju letaka s medicinskim informacijama.

     U njima objavljuju, između ostalog, različita tvornička imena za iste lijekove, indikacije u kojima se primjenjuju, njihove nuspojave, moguće interakcije s hranom, alkoho­lom, zatim upućuju bolesnike koje je informacije potrebno dati liječniku kako bi se spriječili različiti problemi itd.

dr. Ivo BELAN