UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Ukinite dosmrtno uzdržavanje!                                                  

  • Predsjedništvo SUH-a 27. veljače uputilo je Ministarstvu pravosuđa inicijativu za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i pooštravanje uvjeta za sklapanje doživotnog uzdržavanja. S razlogom!                                                          

Sindikatu umirovljenika Hrvatske gotovo svakodnevno se obraćaju umirovljenici iznoseći brojne primjere zloporabe instituta uzdržavanja, jer su uzdržavane osobe nerijetko subjektima zloporabe, povrede dostojanstva, ponižavanja, prevara i zlostavljanja, zbog čega nerijetko slučajevi završavaju na sudu zbog povrede ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja, koji zbog dugotrajnosti postupaka mnogi i ne dočekaju.

  • Predsjedništvo SUH-a 27. veljače uputilo je Ministarstvu pravosuđa inicijativu za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i pooštravanje uvjeta za sklapanje doživotnog uzdržavanja. S razlogom!                                                          

Sindikatu umirovljenika Hrvatske gotovo svakodnevno se obraćaju umirovljenici iznoseći brojne primjere zloporabe instituta uzdržavanja, jer su uzdržavane osobe nerijetko subjektima zloporabe, povrede dostojanstva, ponižavanja, prevara i zlostavljanja, zbog čega nerijetko slučajevi završavaju na sudu zbog povrede ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja, koji zbog dugotrajnosti postupaka mnogi i ne dočekaju.

U namjeri da zaštitimo naše članove, kao i druge umirovljenike i starije osobe, pokrećemo inicijativu za izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju,

kako slijedi:

I.                     Ugovor o doživotnom uzdržavanju

 Članak 580. Zakona o obveznim odnosima glasi:

(1)   Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemiziran) po javnom bilježniku ili  sastavljen u obliku javnobilježničkog akta .

(2)   Prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovoriteljima pročitati ugovor i upozoriti na njegove posljedice 

Predlažemo da se nakon stavka 2. dodaju novi stavci 3. i 4. koji glase:

(3)   Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ovlaštena osoba je dužna  utvrditi da li ugovoru, kao njegov sastavni dio, prileži suglasnost za sklapanje ugovora od strane nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti centra za socijalnu skrb je ništavan i ne proizvodi nikakve pravne učinke. 

(4)   Davatelj uzdržavanja ne može istovremeno imati dva ili viša ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je dužan prilikom sklapanju ugovora dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uzdržavanju jedini sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Obrazloženje:

Zbog brojnih zloporaba ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja nameće se zaključak o nužnosti intervencije države zastupane od strane nadležnog centra za socijalnu skrb. Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju centar za socijalnu skrb sačinio obiteljsku anamnezu jedne i druge strane, te ocjenjujući sve okolnosti vezane za obje strane, davao suglasnost za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovlaštena osoba – sudac ili javni bilježnik – bila bi dužna prije ovjere ugovora utvrditi je li priložena suglasnost centra za socijalnu skrb, pod prijetnjom ništavnosti ugovora.

Zabrana postojanja dva ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da dio davatelja uzdržavanja ima više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zanimanje, a na štetu kvalitete uzdržavanja primatelja uzdržavanja. Takva je praksa prisutna i u dijelu privatnih domova za starije i nemoćne. S time u vezi  ovlaštene osobe prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, dužne su provjeriti je li davatelj uzdržavanja priložio izjavu o nepostojanju više ugovora o doživotnom uzdržavanju.

II.  Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

 Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je jedan od najprjepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima. To je ugovor koji sve do 2006. nije bio dio niti jednog hrvatskog (ni one ranije države) važećeg propisa. Sklapanjem tog ugovora davatelj uzdržavanja stječe pravo uknjižbe prava vlasništva odmah po potpisu odnosno solemizaciji  ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Stoga nisu rijetki primjeri da primatelj uzdržavanja za života postane socijalni problemi te čak i završi na ulici. Tako se nažalost dogodilo da su ogromne vrijednosti prenošene (i to najčešće odmah, a svakako bez čekanja na smrt primatelja uzdržavanja) ugovorom koji je imao sve samo ne strogu formu kao uvjet valjanosti, a poznato je da forma nije samo opterećenje nego i veliko jamstvo  protiv i brzopletosti ugovarača i raznih zloupotreba. Istodobno, onaj ugovor koji je manje ugrožavao primatelja uzdržavanja, jer se imovina prenosi nakon smrti, imao je jako strogu formu i ako nije poštovana, ugovor nije bio valjan. Po ocjeni mnogih stručnjaka koji se bave navedenom problematikom, ugovori o dosmrtnom uzdržavanju trebaju se ukinuti. Uostalom, obveze uzdržavanja po ugovoru o doživotnom uzdržavanju praktično je identično obvezi uzdržavanja po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Ugovori jedne i druge vrste u biti se razlikuju samo u tome kada je moguć upis uknjižbe prava vlasništva tj. za života primatelja uzdržavanja ili tek nakon njegove smrti.

Stoga predlažemo da se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i to članci 586., 587., 588. i 589., ukinu, te da se institut dosmrtnog uzdržavanja izbriše i u svim drugim zakonima u kojima je na bilo koji način spomenut (npr. Obiteljski zakon, Zakon o socijalnoj skrbi).

S poštovanjem,                                              

                                                                                              Jasna A. Petrović,

                                                                                              predsjednica SUH-a