UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Ukinite dosmrtno uzdržavanje!                                                  

  • Predsjedništvo SUH-a 27. veljače uputilo je Ministarstvu pravosuđa inicijativu za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i pooštravanje uvjeta za sklapanje doživotnog uzdržavanja. S razlogom!                                                          

Sindikatu umirovljenika Hrvatske gotovo svakodnevno se obraćaju umirovljenici iznoseći brojne primjere zloporabe instituta uzdržavanja, jer su uzdržavane osobe nerijetko subjektima zloporabe, povrede dostojanstva, ponižavanja, prevara i zlostavljanja, zbog čega nerijetko slučajevi završavaju na sudu zbog povrede ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja, koji zbog dugotrajnosti postupaka mnogi i ne dočekaju.

  • Predsjedništvo SUH-a 27. veljače uputilo je Ministarstvu pravosuđa inicijativu za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i pooštravanje uvjeta za sklapanje doživotnog uzdržavanja. S razlogom!                                                          

Sindikatu umirovljenika Hrvatske gotovo svakodnevno se obraćaju umirovljenici iznoseći brojne primjere zloporabe instituta uzdržavanja, jer su uzdržavane osobe nerijetko subjektima zloporabe, povrede dostojanstva, ponižavanja, prevara i zlostavljanja, zbog čega nerijetko slučajevi završavaju na sudu zbog povrede ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja, koji zbog dugotrajnosti postupaka mnogi i ne dočekaju.

U namjeri da zaštitimo naše članove, kao i druge umirovljenike i starije osobe, pokrećemo inicijativu za izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju,

kako slijedi:

I.                     Ugovor o doživotnom uzdržavanju

 Članak 580. Zakona o obveznim odnosima glasi:

(1)   Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemiziran) po javnom bilježniku ili  sastavljen u obliku javnobilježničkog akta .

(2)   Prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovoriteljima pročitati ugovor i upozoriti na njegove posljedice 

Predlažemo da se nakon stavka 2. dodaju novi stavci 3. i 4. koji glase:

(3)   Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ovlaštena osoba je dužna  utvrditi da li ugovoru, kao njegov sastavni dio, prileži suglasnost za sklapanje ugovora od strane nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti centra za socijalnu skrb je ništavan i ne proizvodi nikakve pravne učinke. 

(4)   Davatelj uzdržavanja ne može istovremeno imati dva ili viša ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je dužan prilikom sklapanju ugovora dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uzdržavanju jedini sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Obrazloženje:

Zbog brojnih zloporaba ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja nameće se zaključak o nužnosti intervencije države zastupane od strane nadležnog centra za socijalnu skrb. Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju centar za socijalnu skrb sačinio obiteljsku anamnezu jedne i druge strane, te ocjenjujući sve okolnosti vezane za obje strane, davao suglasnost za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovlaštena osoba – sudac ili javni bilježnik – bila bi dužna prije ovjere ugovora utvrditi je li priložena suglasnost centra za socijalnu skrb, pod prijetnjom ništavnosti ugovora.

Zabrana postojanja dva ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da dio davatelja uzdržavanja ima više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zanimanje, a na štetu kvalitete uzdržavanja primatelja uzdržavanja. Takva je praksa prisutna i u dijelu privatnih domova za starije i nemoćne. S time u vezi  ovlaštene osobe prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, dužne su provjeriti je li davatelj uzdržavanja priložio izjavu o nepostojanju više ugovora o doživotnom uzdržavanju.

II.  Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

 Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je jedan od najprjepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima. To je ugovor koji sve do 2006. nije bio dio niti jednog hrvatskog (ni one ranije države) važećeg propisa. Sklapanjem tog ugovora davatelj uzdržavanja stječe pravo uknjižbe prava vlasništva odmah po potpisu odnosno solemizaciji  ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Stoga nisu rijetki primjeri da primatelj uzdržavanja za života postane socijalni problemi te čak i završi na ulici. Tako se nažalost dogodilo da su ogromne vrijednosti prenošene (i to najčešće odmah, a svakako bez čekanja na smrt primatelja uzdržavanja) ugovorom koji je imao sve samo ne strogu formu kao uvjet valjanosti, a poznato je da forma nije samo opterećenje nego i veliko jamstvo  protiv i brzopletosti ugovarača i raznih zloupotreba. Istodobno, onaj ugovor koji je manje ugrožavao primatelja uzdržavanja, jer se imovina prenosi nakon smrti, imao je jako strogu formu i ako nije poštovana, ugovor nije bio valjan. Po ocjeni mnogih stručnjaka koji se bave navedenom problematikom, ugovori o dosmrtnom uzdržavanju trebaju se ukinuti. Uostalom, obveze uzdržavanja po ugovoru o doživotnom uzdržavanju praktično je identično obvezi uzdržavanja po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Ugovori jedne i druge vrste u biti se razlikuju samo u tome kada je moguć upis uknjižbe prava vlasništva tj. za života primatelja uzdržavanja ili tek nakon njegove smrti.

Stoga predlažemo da se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i to članci 586., 587., 588. i 589., ukinu, te da se institut dosmrtnog uzdržavanja izbriše i u svim drugim zakonima u kojima je na bilo koji način spomenut (npr. Obiteljski zakon, Zakon o socijalnoj skrbi).

S poštovanjem,                                              

                                                                                              Jasna A. Petrović,

                                                                                              predsjednica SUH-a