UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

Kakav mirovinski sustav želimo?

 

 

 

Koordinacija umirovljeničkih udruga održala je 13. veljače 31. sjednicu na kojoj je nakon višesatne rasprave usvojen dokument „Polazišta za novi mirovinski sustav i mirovinsko osiguranje“. Od osam članica Koordinacije sudjelovalo ih je sedam, jer se predsjednik Matice umirovljenika ispričao kako su imali druge obveze. Novi dokument je svojevrsna platforma za pregovore o budućem mirovinskom zakonu u okviru Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Nacrt dokumenta je izradila stručna grupa Sindikata umirovljenika Hrvatske, a nakon usvajanja je upućen u Nacionalno vijeće i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Očekuje se da će „Polazišta“ biti korisna osnova za „pisanje“ novog zakona. Nacionalno vijeće je također obaviješteno kako je, prema internim pravilima Koordinacije, dužnost predsjedavajućega nakon Maria Tocauera iz Zajednice umirovljenika HŽ-a, preuzeo je Jožef Pfeifer iz Zajednice udruga umirovljenika unutarnjih poslova, koji će preuzeti i potpredsjedničku dužnost u Nacionalnom vijeću.

KOORDINACIJA UMIROVLJENIČKIH UDRUGA HRVATSKE

POLAZIŠTA  ZA NOVI MIROVINSKI SUSTAV I MIROVINSKO OSIGURANJE:

  1. Umirovljenicima se mora omogućiti živjeti dostojanstveno i bez diskriminacije na temelju mirovina stečenih radom, sebe ili svojih bivših partnera;
  2. Mirovinski javni stup pokriva starosne, invalidske te obiteljske mirovine (udovice/udovci; partneri/partnerice; razvedene/razvedeni; djeca);
  3. Građanima koji nisu ostvarili uvjete za mirovinu, a nemaju drugih prihoda te udovoljavaju socijalnom cenzusu, treba osigurati državnu naknadu za starost (iz proračunskih sredstava);
  4. Sustav mirovinskog osiguranja mora sadržati razrađene i djelotvorne mehanizme i mjere borbe protiv siromaštva starijih osoba;
  5. Javni obvezatni mirovinski stup međugeneracijske solidarnost mora biti kamen temeljac mirovinskog sustava, uz plaćanje doprinosa od strane poslodavaca i radnika;
  6. Mirovine temeljem beneficiranog radnog staža mogu dobiti vojnici, policajci, vatrogasci, radnici na teškim poslovima, umjetnici itd.; sve povlaštene mirovine se ukidaju;
  7. Kako bi se čuvala realna vrijednost mirovina, mora postojati odgovarajući model usklađivanja; kako se od 1. siječnja 1999. do 1. siječnja 2012. realna vrijednost prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj povećala za 32%, a realna vrijednost mirovina putem usklađivanja samo za 15,1%, potrebno je uvesti mješoviti model  usklađivanja (najmanje 70 posto povoljnijeg faktora – troškovi života ili rast plaća);
  8. Drugi mirovinski stup treba imati funkciju isključivo dodatnog stupa onome iz I. stupa, koja se mora obračunati primjenom iste formule koja vrijedi za one koji su osigurani samo u I. stupu; neuputno je zadržati dva odvojena stupa, uz seljenje dijela doprinosa iz prvog u drugi stup;
  9. Drugi stup može biti obvezatan ili dobrovoljan, ali u oba slučaja uz obvezu uplate na strani radnika i poslodavaca; u slučaju da je obvezatan, korisnicima treba omogućiti prijelaz iz drugog u prvi stup – ako je to povoljnije;
  10. Potrebno je hitno uvesti predstavnike radnika i umirovljenika te poslodavaca (kad postanu obveznici plaćanja) u nadzorna tijela fondova drugoga stupa radi utjecaja i transparentnosti rada i odlučivanja, te smanjivanja političkog utjecaja;
  11. Ne prihvaća se povećavanje visine doprinosa u drugi mirovinski stup do oporavka ekonomije, a i tada ne na račun rezanja iz prvog stupa međugeneracijske solidarnosti;
  12. Dobrovoljna mirovinska štednja u trećem mirovinskom stupu, te i u drugom stupu, treba se stimulirati različitim olakšicama u korist poslodavaca i radnika, te poticati njezino uređivanje kolektivnim ugovorima;
  13. Troškovi upravljanja drugim stupom i dalje se trebaju smanjivati, a država treba snažnije nadzirati opravdanost i diversifikaciju ulaganja;
  14. Tendencija porasta životne dobi nužno vodi prema povećanju dobi za umirovljenje, međutim u Hrvatskoj ne treba uvoditi daljnje povećavanje uvjeta dobi za stjecanje mirovine, a nikako automatsko povećavanje prema rastu životne dobi;
  15. Kao uvjet za starosno umirovljenje, uz postojeći uvjet dobi od 65 godina i radni staž od 20 (sada 15) godina, treba uvesti i 40 godina mirovinskog staža osiguranja za muškarce odnosno 38 godina mirovinskog staža za žene - bez uvjeta dobi;
  16. Treba povećati minimalnu plaću na razinu od 40% prosječne bruto plaće; te utvrditi najnižu mjesečnu osnovicu za uplatu doprinosa automatizmom prema minimalnoj plaći, kao i ukinuti najvišu osnovicu za uplatu doprinosa;
  17. Neodgodivo je utvrditi jedinstvenu minimalnu mirovinu koja će biti iznad granice siromaštva, financiranu dijelom iz poreznog sustava, a ne samo iz mirovinskog doprinosa, te  koja će ovisiti o socijalnom statusu umirovljenika;
  18. Hitno je potrebno povećati neoporeziv dio mirovine na oko 3.800 kuna, te istu granicu rabiti kao donji cenzus za različita mirovinska, socijalna i zdravstvena prava;
  19. Treba još uvijek zadržati institut prijevremenih mirovina, ali uz ukidanje umanjenja za prijevremeno umirovljenje po stjecanju pune starosne dobi odnosno uz uvjet radnoga staža od 38 godina za žene ili 40 godina za muškarce 
  20. Zbog rodno uvjetovanih razlika između mirovina žena i muškaraca, potrebno je što hitnije uvesti kompenzacijske instrumente za žene i muškarce (npr. dodatak ili pridodani staž za obiteljsku skrb odnosno za skrb djece i invalidnih i starijih osoba), sukladno europskoj široko rasprostranjenoj praksi;
  21. U drugom i trećem mirovinskom stupu potrebno je, sukladno presudi Europskog suda u Luxemburgu (s obvezom primjene u svim zemljama EU od 1.1.2013.), jamčiti jednake anuitete za žene i muškarce.
  22. Tražimo zakonsko reguliranje različitih mogućnosti i oblika rada umirovljenika, uz pravo zadržavanja mirovine, sukladno europskim trendovima.

 U Zagrebu, 13. veljače 2013. – Usvojeno na 31. sjednici Koordinacije umirovljeničkih udruga kao podloga za raspravu o budućem Zakonu o mirovinskom osiguranju