UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

CIJENA MAJČINSTVA

Zašto nismo Njemačka?

 

     Kada je krajem prošle godine mi­nistar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić predstavljao mirovin­sku reformu, većina hrvatskih medija po­zdravila je demografsku mjeru kojom se roditelju - majci ili posvojiteljici priznaje šest mjeseci dodatnog staža po djetetu. Naime, Pavićeva mjera je tragu Direktive o ravnoteži poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika koja je izglasana od strane Europske komsije u travnju ove godine. K tome, upravo su predstavni­ci Sindikata umirovljenika Hrvatske na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe godinama zahtijevali takvu rodno osviještenu regulativu.

     I dok su svi mediji pozdravili ovu mje­ru, jer će se tako ispraviti barem mali dje­lić jaza u mirovinama muškaraca i žena, do kojega dolazi i zbog smanjene miro­vinske osnovice u razdoblju korištenja rodiljnog dopusta, neki mediji njegov su prijedlog nazvali ambicioznim.

Ambiciozno i razborito

     Zašto bi jedan od razboritijih pote­za resornog ministra, koji doduše dolazi pod utjecajem i Europske komisije i po­trebe za jačanjem demografskih mjera, bio (pre)ambiciozan, drugim riječima, što je ambiciozno u tome da konačno kreće­mo stopama drugih, razvijenih socijalnih demokracija, kao što je primjerice ona u Njemačkoj i da konačno baš svim žena­ma, koje su uglavnom u svim reformama zakinute u mnogo pogleda, osiguramo da po djetetu dobivaju minimalno šest mjeseci dodatnog staža. To može biti samo pravedno i hvale vrijedno.

     Zašto Hrvatska, država koja je još uvi­jek u tranziciji kao i primjerice Rusija koja svojim sugrađankama daje pet godina staža po djetetu, ne slijedi takav primjer ili primjerice zašto nismo već odavno po­stali država kao Njemačka koja je oduvi­jek među hrvatskim političarima služila kao primjer socijalno osjetljivog društva. Ili kao u Sloveniji da majka petero djece može četiri godine ranije u mirovinu.

Tragovima Direktive

     U stvarnosti ovim Pavićem potezom, koji je tek pionirski, počinjemo doživlja­vati elemente socijalne države u praksi. Naime, ova mjera se odnosi samo na nove umirovljenice, koji će ići u mirovi­nu po novome zakonu, što u praksi zna­či sljedeće: ako netko ima dvoje djece, a koristio je rodiljni dopust, u trenutku kad bude išao u mirovinu, imat će godi­nu staža više - dakle i očevi i majke - ro­đene i posvojene djece, ovisno o tome tko je koristio porodiljni dopust.    Zahva­ljujući Komisijinoj Direktivu o ravnoteži poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika uvodi se mogućnost korištenja mjera, uključujući plaćenog roditeljskog dopusta (četiri mjeseca „rezervirana" za oca, od kojih barem jedan mora biti ne­prenosiv na majku) do djetetove navrše­ne 12. godine.

     Ova Direktiva služi kao temelj svih budućih zakonskih i podzakonskih aka­ta u državama članicama, i zbog nje Hr­vatice koje će tek ići u mirovinu imaju nadnacionalnu zakonsku osnovu dobi­vati dodatan staž po svakom rođenom djetetu.

     Još uvijek uglavnom žene idu na po­rodiljni dopust, jer očevi i kad to žele, če­sto zbog straha od poslodavca ne mogu ili rijetko kad u praksi uspijevaju koristiti njegov dio, što drugim riječima znači da je Europska komisija na razini Europske unije prepoznala problem nekih država članica.

Zaustavljanje diskriminacije

     Europska komisija je ovom Direkti­vom nastojala zakonski osigurati žena­ma ravnopravniji položaj u društvu jer su žene još uvijek, čak i u razvijenim ze­mljama Zapadne Europe, diskriminirane i to višestruko.

     No, eto pitanja: zašto samo šest mje­seci, i to samo dodatnog, staža, a ne više?

Naime, Pavićeva mjera, koja je ujed­no i demografska, u praksi znači da se za svako dijete mirovina uvećava za 2,04 posto, uz pretpostavku da su ostvareni ostali uvjeti za mirovinu. Dakle nema ograničenja toga koliko se dodatnih go­dina staža može dobiti temeljem rođe­nja i posvajanja djece, ali najprije treba ostvariti osnovne uvjete, a to su životna dob i minimalni broj godina staža (15 godina).

     Po novom zakonu žene će od iduće godine u prijevremenu mirovinu moći ići s 32 godine i četiri mjeseca staža i 57 godina i četiri mjeseca života. Pritom im se zbog ranijeg umirovljenja mirovi­na smanjuje za 0,3 posto za svaki raniji mjesec umirovljenja. Nova mjera pri­znavanja „roditeljskog staža" umanjit će penalizaciju. Tako će se, primjerice, ženi s dvoje djece koja ide pet godina ranije u mirovinu primanja umanjiti za 14 posto, a ne za 18 posto, koliko bi se umanjila bez "roditeljskog staža".

Zašto ne i za umirovljenice?

     Međutim, sve majke među postoje­ćim umirovljenicama, pa i one koje su se umirovile zadnjeg dana prošle godi­ne (mjera vrijedi od 1. siječnja ove go­dine), zakinute su za takvu poboljšicu, iako postojeći rodni jaz iznosi čak 24,9 posto (prema preliminarnom izvještaju provedene analize stanja rodnog jaza u plaćama i mirovinama u Hrvatskoj, 2019. godina)

     Stoga se postavlja pitanje zbog čega ministar nije predložio pravednije rje­šenje poput Njemačke, tako da se šest mjeseci dodatnog staža po rođenom i posvojenom djetetu doda i svim već umirovljenim ženama?

     I drugo pitanje, zašto nije poučen primjerom Njemačke, u kojoj svaka žena, neovisno o radnom statusu, po djetetu dobiva dvije i pol godine, uveo takvu realističnu mjeru, kojom bi majke s npr. šestero djece mogle dobiti 15 go­dina radnog staža i time steći jedan od hrvatskih uvjeta za mirovinu?