UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

HIPERPRODUKCIJA BRANITELJA

Tikva je pukla

Piše: Jasna A. Petrović

     Ančica P. iz Orehovca na temat­skoj Facebook stranici Sindikata umirovljenika Pokret protiv siro­maštva starijih osoba, napisala je kako je Tuđman 1995. godine u Kninu jasno rekao: „Pobijedili smo veliku Jugoslo- vensku armiju sa 250.000 branitelja". Ančica zaključuje da on „Ili nije znao brojati ili smo si dozvolili da iz svih nas rade budale. Toliki su se branitelji ubi­jeni, umrli, a broj im raste k'o žoharima i žutim mravima".

     Ančica je u pravu, jer podaci iz dana ukidanja javnog Registra branitelja go­vore o 505.221 osoba. Sitnica, samo du­plo, i to 2016. A taj je broj rastao i dalje raste, a prema novom braniteljskom za­konu, iz dana u dan se prijavljuju novi branitelji i ratni invalidi, čak oko 11.000 friško otkrivenih branitelja čeka da im se odobri status?! Također se prijavilo i oko 2.000 novih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, koji traže da ih Majka Domovi­na uzdržava, iako imaju prosječno samo sedam godina radnog staža. Sve u ime obrane Herceg Bosne i BiH.

Bili smo prvi na liniji pravde

     Odjednom je tikva pukla. Sve više po­litičara različitih svjetonazornih opredje­ljenja prihvaća davno zatraženo razdvajanje mirovina. Sindikat umi­rovljenika je posljed­njih desetak godina u svim svojim progra­mima zahtijevao da se izvrši razdvajanje miro­vina prema posebnim propisima na dio koji je stečen temeljem rada, te dio stečen prema povlasticama i pogo- dovanja. To je 2014. godine, kao vjerojatno jedini pozitivni reformski potez, uveo tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mr- sić, no kratko je trajala djelomična po­djela mirovina po receptu HZMO-a na posebne i opće dijelove mirovina, i to ne na individualnoj, već grupnoj razini. SDP-ova vlada je k tome ustegnula 10 posto bogatijim umirovljenicima prema posebnim propisima (s mirovinama viši­ma od 5.000 kn).

     Čim je HDZ došao na vlast, ukinuo je razdvajanje mirovina, vratio deset posto bogatima te uveo jednako usklađivanje posebnih i radničkih mirovina, otvorio širom vrata doživotnom „otkrivanju" i registriranju novih branitelja, povećao sve vrste naknada i povoljnosti. No, osim Sindikata umirovljenika koji je na sjednicama    Nacionalnog vijeća uporno zahtijevao reviziju i reformu sustava mi­rovina po posebnim propisima, te na to privolio i    Maticu umirovljenika s kojom je zajednički obrazložio zahtjev u okviru radne skupine za mirovinsku reformu, drugi su mudro šutjeli iz straha da se ne uznemiri braniteljsku populaciju koja je šatorima i plinskim bocama izbori­la svoja netom uvećana prava.      Tako je Ministar Pavić tek usputno ljutito rekao kako nema ništa protiv revizije mirovina po posebnim propisima, ali pri tom na­glasio kako je riječ o stečenim pravima i zarađenim mirovinama, te da se ništa neće mijenjati, jer ne bi urodilo potreb­nim promjenama. Tako je govorio Pavić i ostao živ.

Šest milijardi na grbači

     Radnički sindikati su do pokretanja svoje inicijative #67jepreviše isto ured­no šutjeli o povlaštenim mirovinama, a sada su nešto malo progovorili, te redovito podsjećaju kako je Europska komisija to postavila kao glavno pitanje mirovinske reforme u Hrvatskoj. Što je točno.

     Ohrabreni time, sada su svi progo­vorili, jer što je previše, je previše. Tako je čak i ministar financija Marić suglasan da bi se razdvajanjem mirovina stavio sa strane šest milijardi kuna godišnje koliko one koštaju, ali da to ne bi riješilo svu problematiku. Naravno, ministre, ne bi svu, ali bi zaustavilo hiperprodukciju umirovljenika s povlasticama.

     Tako i dalje 25 posto mirovinskog fonda ide na mirovine prema posebnim propisima! A osnovni je problem, navo­di sada glasno i ekspert Damir Novot- ny, što tih stotinjak tisuća povlaštenih umirovljenika ne radi, iako je većina njih sposobna raditi. „U ovom trenutku go­tovo pola radno aktivnog stanovništva u Hrvatskoj ne radi i ne daje svoj solidar­ni doprinos prvom mirovinskom stupu.

     I tu leži osnovni problem", naglasio je Novotny. On tvrdi kako samo 17 posto umirovljenika odradi „puni radni staž" za mirovinu, iako nigdje u zakonima ne postoji institut punog staža, niti je po­znato o kojoj se brojci radi. Tako je i ova matematika labava.

Pitanje bez konsenzusa

     Novotny ipak realno zaključuje kako su „najveći problem mirovine po poseb­nim propisima. To su ljudi koji su po po­litičkim odlukama dobili neku vrstu mi­rovine, a to nije zapravo mirovina, nego socijalni transfer i oni su isključeni iz sfere rada. Paradoks je upravo veliki ne­dostatak radne snage, a da koji primaju takve povlaštene mirovine nisu na trži­štu rada" - zaključio je Novotny rekavši kako je riječ o vrlo ozbiljnom političkom pitanju oko kojeg se sigurno neće stvo­riti konsenzus političkih stranaka.

     Ministar branitelja Medved ipak nije javno prozvao ekonomske stručnjake Novotnyja te Nestića koji su se priključili detronizaciji nedodirljivosti povlaštenih mirovina. Medved je odšutio i kratku i jasnu izjavu ministrice obrazovanja Divjak kako je mirovinski sustav kakav imamo danas neodrživ, te dodala kako osobno misli da povlaštene mirovine trebaju biti težak izuzetak".

     Kad je riječ o političkom autsajderu Mirandu Mrsiću, Medved mu prijeti da će ga strpati u zatvor jer se usudio dota­knuti braniteljske mirovine. Mrsić je, na­ime, građanima poručio neka ne vjeruju vladajućima kada "mi­rovine po posebnim propisima tretiraju kao svete krave" i pozvao ih je da stanu na kraj praksi HDZ-a da kupu­je glasove na izbori­ma. I k tome je dodao: „Mirovinska reforma premijera Plenkovića i ministra Pavića najbo­lji je dokaz da HDZ ima samo jedan cilj - zadr­žati vlast pod svaku ci­jenu i privilegije posebnih skupina kako bi na izborima dobili njihove glasove".

     Medved je prvo optužio cijelu jav­nost kako neosnovano manipulira podacima o braniteljima i njihovim mirovinama, a odgovoreno mu je kroz „užasnuto priopćenje" Ministarstva branitelja kojim su ga optužili da „uzne­miruje branitelje i da njegove izjave "dobrim dijelom podliježu kaznenom progonu". Ako Medved i njegovo Mi­nistarstvo nastave takvim načinima obračuna s narodom, neće u zatvoru završiti Mrsić, već će Hrvatska postati vječnim taocem hiperprodukcije brani­telja. Ili je, možda, tikva ipak pukla?