UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

2. SJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

Umirovljenički predstavnici  nespremni za viziju?

  • Ministarstvo pokrenulo raspravu o novom mirovinskom zakonu, uz sudjelovanje umirovljenika  od samog početka

 Druga sjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, održana 1. veljače u Zagrebu, nije održana samo s najavljenim dnevnim redom. Naime, predstavnici Koordinacije umirovljeničkih udruga održali su 31. siječnja sastanak kako bi se raspravilo o prioritetnim temama za koje žele da se nađu na dnevnom redu Nacionalnoga vijeća, te su – na temelju prijedloga od 15 točaka Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), te spiska pitanja od strane Matice umirovljenika Hrvatske (MUH), definirali tri pitanja oko kojih drže da se ne treba čekati novi Zakon, već ih treba riješiti po hitnom postupku (prijelaz na povoljniju formulu usklađivanja mirovina, ukidanje zdravstvenog doprinosa na mirovine te reguliranje ovršavanja mirovina), te šest područja pitanja o kojima treba tematski raspravljati (mirovinski zakon, socijalna politika, zdravstvo itd.).

K tome, predstavnici triju umirovljeničkih organizacija našli su se na radnom dogovoru  uoči druge sjednice Nacionalnog vijeća kako bi se od prijedloga SUH-a i MUH-a pripremio zajednički prijedlog prioritetnih tema, no predstavnici MUH-a su naknadno promijenili mišljenje o potrebi rasprave o zajedničkim prioritetima, te se tako na sjednicu došlo s kompromisnim rješenjem koje je izložio Mario Tocauer, potpredsjednik Nacionalnog vijeća ispred Koordinacije umirovljeničkih udruga, te službeno predao spiskove SUH-a i MUH-a te prioritetna stajališta Koordinacije. Tocauer je stoga odmah na početku 2. sjednice intervenirao u dnevni red, predlažući da se uz najavljenu točku o budućem zakonu o mirovinskom sutava i osiguranju, uvrsti i rasprava o prioritetnim temama. Vladina strana je bila iznenađena da umirovljeničke udruge nisu došle sa zajedničkim stajalištem, što je izazvalo kraću raspravu o načinima rada. Na prijedlog ministra Miranda Mrsića dogovoreno je da će Nacionalno vijeće imati godišnje dvije do četiri tematske sjednice vezane uz pojedina područja iz interesa umirovljenika.

No tek druga točka, najavljena rasprava o Zakonu o mirovinskom osiguranju, izazvala je šokove na strani većine umirovljeničkih predstavnika, jer je Vladina strana došla bez ikakvog materijala ili teza na temelju kojih bi se tražilo očitovanje umirovljenika. Ministar Mrsić je obrazložio kako je njihova želja da se na sjednici Nacionalnog vijeća razgovara otvoreno o mogućim izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, kako bi se umirovljeničke  udruge uključile u donošenje novog zakona od samog početka. Takav je pristup iznenadio većinu predstavnika druge strane, jer su smatrali da Vlada odnosno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava trebaju doći s prijedlogom, na temelju čega bi se vodila rasprava. Međutim, predsjednica SUH-a Jasna Petrović je podržala da Nacionalno vijeće uz konzultativnu, ima i savjetodavnu ulogu, te je vrlo opsežno i detaljno naznačila polazišta SUH-a za mirovinski sustav, argumentirajući to brojnim statistikama, pokazateljima te europskim trendovima i načelima. Naime, SUH je u Programskoj platformi 40+, usvojenoj na skupštini 2012. godine, jasno i argumentirano zauzeo stajalište kakav mirovinski sustav žele. Drugi su se predstavnici ispričali da se nisu pripremili.

Mrsić je novu sjednicu Nacionalnog vijeća za umirovljenike najavio još u veljači, pojasnivši da je cilj prve rasprave bila detekcija problema u provođenju sadašnjeg Zakona o mirovinskom osiguranju, a u sljedećoj raspravi bi se više usredotočili na rješavanje problema.