UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

IZBORI ZA EUROPSKI PARLAMENT

Umirovljenici drže kako EU neće riješiti njihove probleme

 

     Velik dan za budućnost Europske unije, kako eurobirokrati vole nazi­vati izbore za Europski parlament, ove će godine biti 26. svibnja. I dok svi očekuju nekakve promjene u sustavu EU, kao jamstvo uspješnijeg napretka, ma- lotko se osvrće prema umirovljenicima, ljudima koji su godinama radili u tom su­stavu. Procjenjuje se da će do 2060. go­dine oko 30 posto europ­ske populacije biti osobe starije od 65 godina, stoga je pomalo zabrinjavajuće što se, barem u Hrvatskoj, ne provode kampanje za osvješćivanje umirovlje­nika o ostvarivanju svojih prava unutar europskog sustava.

      Pošto su umirovljenič­ka pitanja unutar Europ­ske unije regulirana propi­sima svake države članice, FERPA (Europska federaci­ja za umirovljenike i stari­je osobe) već godinama upozorava na nekoliko važnih stavki koje bi u mnogočemu olakšale život umirovljeni­ka. Tako je na Izvršnom odboru FERPA-e održanom 20. i 21. ožujka u Bruxellesu, bilo govora i o narednim izborima, s naglaskom na zahtjeve europskih umi­rovljenika. Kako je SUH članica FERPA-e, u raspravi je sudjelovala i predsjednica Jasna A. Petrović.

     Tri su glavna zahtjeva: pravo na po­štenu i dostojnu mirovinu za muškarce i žene koja se isplaćuje iz sustava me- đugeneracijske solidarnosti, pravo na učinkovitu zdravstvenu zaštitu kroz kvalitetnu dugotrajnu skrb koju pružaju javne ustanove i pravo na aktivno sta­renje umirovljenika i starijih osoba kao glavnih protagonista u suzbijanju diskri­minacije po osnovi dobi.

Bez djela nema interesa

     Vrijedi istaknuti i druge, ranije po­stavljene zahtjeve FERPA-e koji su pred­stavljeni u skladu sa zahtjevima pojedi­nih sindikata umirovljenika iz zemalja članica EU. Oni se tiču povećanja zajam­čenih minimalnih mirovina, uvođenja nacionalnih regulativa kojima će se pro­voditi i financirati njega u kući od strane članova obitelji, uvođenja vijeća za sta­rije osobe na svim lokalnim razinama, podrške inicijativama za ugradnju di­zala u višestambene zgrade te podrške zajedničkim aktivnostima vrtića, škola i domova umirovljenika, kako bi se jačala međugeneracijska solidarnost.

     Hrvatska od svega navedenoga nema niti jednu mjeru, stoga ne čudi očekivano nizak interes za glasanje na izborima za Europski parlament. Za­nimljivo je da broj „nezainteresiranih" umirovljenika raste iz godine u godinu, pa se tako i u svibnju očekuje slab priljev starijih na biračka mjesta. Razlog tomu je što domaći umirovljenici ne prepo­znaju EU kao područje svog interesa i ne smatraju da bi EU mogla riješiti pro­bleme siromaštva, nepravde, korupcije, kriminala i migracija. Stoga se često hva­taju za populistička obećanja i glasuju za populističke stranke.

     Što se tiče stanja u zemlji, velik broj kandidacijskih lista nema predstavnike umirovljenika, niti u svojim programima ne spominje umirovljenike i starije oso­be, pa se stoga može smatrati da na nji­hove glasove niti ne računaju. Božo Pe­trov iz Mosta je tek natuknuo kako će se boriti da„umirovljenici ne trebaju kopati po kontejnerima", ali nije objasnio na koji način će to učiniti, pogotovo na eu­ropskoj razini. Amsterdamska koalicija smatra da je za umirovljenike učinila do­voljno time što je postavila Silvana Hre- lju iz Hrvatske stranke umirovljenika na svoju listu, a SDP-ovci se tješe podrškom koju im je dala Stranka umirovljenika Lazara Grujića i to „zato jer jamče veće mirovine i vraćanje dostojanstva umi­rovljenicima". Kako? To nitko ne govori.

Populizam ne prolazi

     Ovdje gotovo da i nema populizma - umirovljenici su i ovoga puta zabo­ravljeni. Ovoga puta se ne očekuju organizirani autobusi do biračkih mjesta, iako bi možda vladajućima bilo pametno ugledati se na Poljsku, čija je vlada, koju predvodi Stranka prava i pravde, izglasala odredbu kojom će se svakom umirovljeniku isplatiti po 200 eura (oko 1.500 kuna) samo zato da izađe na izbore. Oporba se, naravno, pobunila, jer smatra da je to zloupotreba novca poreznih obveznika u svrhu predizbor-ne promidžbe. A pobunili su se i naši umirovljenici na Facebook stranici „Pokret protiv siromaštva starijih osoba" kada smo im postavili pitanje bi li glasali za HDZ da im ovi ponude 200 eura.

     „Ne bih ni da sam kruha gladna. Ne prodajte se ljudi kao šta su oni prodani. Obraz i dostojanstvo nemaju cijenu", naglašava Gordana Glušević, dok Marina Jagnjić kaže kako „nema tih para koji bi me kupili da glasam za lopine koje su nas opljačkale". „Ne prodajem svoj glas", poručila je Nataša Bočkaj, a Mladenka Štimac jasno kaže: „Šta me spašava 200 eura? Ništa. Vratite vi meni i svima nama pokradene mirovine. Ipak ću ja s time živit, ali moj glas neću prodat'.

     Umirovljenici su, dakle, nepotkupljivi i ova populistička mjera im ne bi značila mnogo u životu. Čak štoviše, iako je HDZ po broju svojih parlamen-taraca najbrojniji u EP, da se pitalo umirovljenike i starije osobe, tako ne bi bilo niti u Zagrebu, a kamoli u Bruxellesu. Naime, polovinom 2018. godine provedeno je istraživanje u kojem su uzeti u obzir samo glasovi starijih osoba, prema kojemu bi SDP u Hrvatskom saboru bio najjača stranka sa 72 mandata. Slijedio bi ga HDZ sa 63 zastupnika, IDS s četiri, Most s dva te HDSSB i Bandićeva Stranka rada i solidarnosti s po jednim zastupnikom.

 

Milan Dalmacija