UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Nadoknade zaslužnima nisu mirovine

 

    U Hrvatskoj osim mirovina po općim propisima postoje i mirovine po posebnim propi­sima, koje se kolokvijalno nazivaju povlaštenima. No, uz to, postoje i naknade koje primaju osobe koje su svojim radom i angažmanom dobile pravo i na dodatne zasluge. Tako se nadoknade za zaslužne osobe i za izvrsnost u sportu (popularno zva­ne sportskim mirovinama) isplaćuju osobama koje su završile ili su pred završetkom svojih profesionalnih karijera. Iako bi, gledajući kriterij dobi i radnog odnosa, ove naknade spadale u mirovinska primanja, one su zapravo paramirovinske nakna­de, jer njihovi primatelji i dalje mogu raditi te ne podliježu uobičajenim kriterijima za umirovljenje (starost, radni staž i visina plaće).

     Zbog toga je i logičan odgovor iz Ministarstva rada i mirovinskog su­stava u kojemu stoji „novčane nado­knade nisu dodatak mirovini i nisu dodatno regulirane posebnim pro­pisima u mirovinskom sustavu. Ta­kođer, novčane nadoknade zasluž­nim osobama ne isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje"

Komisija odlučuje

     Zakonom o dodjeljivanju stal­nih novčanih nadoknada zaslužnim osobama iz 1994. godine propisano je davanje para mirovinskih nado­knada zaslužnim osobama zbog nji­hove znanstvene, kulturne ili druge društvene djelatnosti te članovima obitelji nakon njihove smrti. Jedan od najkraćih hrvatskih zakona nije definirao kriterije dodjeljivanja, već je sve prepustio Administrativnoj komisiji Vlade, čiji sastav i ingerenci­je tim zakonom također nisu defini­rane. Ovlaš je spomenut rast iznosa nadoknade i to prema „prema po­rastu plaća svih zaposlenih u Repu­blici Hrvatskoj, u tekućem mjesecu prema prethodnom mjesecu, a na osnovi podataka Državnog zavoda za statistiku"

     S obzirom na to da tu nadoknadu najviše koriste umjetnici, upitali smo Ministarstvo kulture kolike su te na­doknade i koliko ih umjetnika kori­sti? Umjesto toga, dobili smo šturi odgovor kako „Ministarstvo kulture trenutno radi na Nacrtu prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanja umjetničkog stvaralaštva. Na prijedlog strukov­nih Udruga uzeto je u razmatranje uvođenje naknada na mirovinu, kroz spomenuti Zakon te je ova ini­cijativa u ovoj fazi rasprave u okviru radne skupine. Vezano uz Zakon o dodjeljivanju stalnih novčanih na­doknada za zaslužne osobe, obve­za Ministarstva kulture je osnivanje Povjerenstva koje daje preporuke za zaslužne umjetnike te ih upućuje Administrativnoj komisiji Vlade Re­publike Hrvatske".

     Ranijih godina bilo je riječi i o reviziji popisa zaslužnih osoba, no osim najave, od toga nije bilo ništa. Obratili smo se i Administrativnoj komisiji Vlade RH s upitom o tim vi­sini i broju primatelja tih nadoknada te spomenutoj reviziji, no do zaključenja ovoga broja nismo dobili odgovor.

Milijuni za sportaše

     Stvari su puno sređenije po pitanju „sportskih mirovina", jer je Zakonom o sportu predviđeno da to pravo ostvaruju sportaši s navršenih 45 godina života koji imaju hrvatsko državljanstvo i prebivalište i koji nisu osuđeni zbog kaznenih djela. Propisan je i iznos koji se dodjeljuje pojedinom sportašu, a on ovisi o „boji" medalje i o tome je li ona osvojena na Olimpijskim igrama ili drugim natjecanjima, ali samo u olimpijskim sportovima. Tako sportaši mogu dobiti od 40 do 100 posto prosječne hrvatske neto plaće u godini prije godine ostvarenja prava na naknadu.

     „Kontrolu ispunjenosti uvjeta provodi Središnji državni ured za šport jednom godišnje i ukoliko sportaš prestane ispunjavati propisane uvjete, Ured ukida rješenje o ostvarivanju prava na trajnu novčanu mjesečnu naknadu. Trajna novčana mjesečna naknada koju ostvaruje sportaš ne može biti predmet nasljeđivanja. Trajne novčane mjesečne naknade isplaćuju se od 2013. godine, a u ovome trenutku je ukupno 202 korisnika spomenute naknade", kažu iz Središnjeg državnog ureda za šport.

     Njihov rad vrijedi pohvaliti zbog transparentnosti i javnosti rada, jer su na svojim internetskim stranicama objavili trošak tih naknada po godinama. Tako je 2018. isplaćeno 17,3 milijuna kuna, a sveukupno je u proteklih šest godina na „sportske mirovine" otišlo 81,8 milijuna kuna. Tako se postavlja pitanje nije li ovo prevelik trošak na javne financije i jesu li zaslužne osobe, povrh svih drugih dobivenih novčanih i materijalnih nagrada, zaslužile još i doživotnu, paramirovinsku naknadu iz džepova građana ove zemlje koji redovito uplaćuju doprinose?

Ovoga puta smo

 

Milan Dalmacija