UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Žene ispod linije siromaštva

 

     Zašto se sve češće kaže kako je odla­zak u mirovinu za žene ravan kazni odnosno presudi na siromaštvo? Nisu problem samo općenito niske miro­vine, već i to što mirovina žena zrcali uku­pnu akumulaciju nejednakosti tijekom cijeloga radnog i životnog vijeka. Prije su se radovale penziji, sada je se boje. Miro­vina tako dolazi kao kazna, kao konačna presuda na siromaštvo. Na to ukazuju i najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za mi­rovinsko osiguranje od 31. prosinca 2019.

     Iako prema metodologiji EU SILC-a (Eurostat) posljednji poznati podatak o razlikama muških i ženskih mirovina iznosi 22,7 posto, iz hrvatskih mirovin­skih ili statističkih izvora nije moguće do­biti takve podatke, jer se ne evidentiraju mirovine za osobe prema spolu i dobi od 65+ godina. Stoga smo samostalno po­kušali izračunati i dokumentirati žensku mirovinsku priču o siromaštvu na teme­lju dostupnih podataka HZMO-a o mi­rovinama prema     Zakonu o mirovinskog osiguranju, ali bez uključenih podataka koji se odnose na mirovine prema među­narodnim ugovorima.

Hrvatska linija siromaštva se izračunava jednom godišnje i objavljuje ju u rujnu Državni zavod za statistiku, a za 2018./2019. iznosi 2.321 kunu za samca, a taj iznos ni u kom slučaju ne jamči do­stojanstven život, plaćanje režija i urednu prehranu. Ipak i tako skromni cenzus koji bi trebao dijeliti siromašne od onih koji još žive na slamki spasa, pokazuje u kojoj su mjeri žene utonule u siromaštvo.

     Starosnih umirovljenica koje primaju mirovine niže od linije siromaštva ima 113.874 odnosno 49,4 posto svih pri­mateljica starosne mirovine. Istodobno, starosni umirovljenici (muškarci) s miro­vinama ispod linije siromaštva čine tek posto svih starosnih umirovljenika. Iako navedene niske mirovine pogađaju i žene i muškarce, uočljiva je ogromna razlika od više od 17 postotnih poena, koja već i time ukazuje na veliki rodni jaz u mirovinama na štetu žene. Standardno izračunati rodni jaz u ovoj kategoriji umirovljenika/ca koji su je stekli temeljem svoga rada iznosi 20,04 posto!

     Koliko umirovljenika/ca prima mirovi­ne više od prosječne plaće (okvirno uze­to 6.000 kuna)? Čak 6,4 posto starosnih umirovljenika (od ukupnog broja muških starosnih umirovljenika), u odnosu na samo 2,5 posto starosnih umirovljenica koje primaju mirovine više od nečega što bismo mogli nazvati srednjom linijom preživljavanja.

Dakle, nije riječ samo o siromaštvu, već i o velikim razlikama između muš­kog i ženskog siromaštva.

     Kad je riječ o prijevremenim staro­snim mirovinama, tamo je zabilježen rodni mirovinski jaz od čak 24,1 posto, što ukazuje na veću stopu diskriminira- nosti žena u takozvanim nepotpunim mirovinama. Ova penalizirana katego­rija umirovljenika/ca, kad dođemo do žena ukazuje da ih čak 66,4 posto prima mirovine niže od hrvatske linije siromaš­tva, iako u prosjeku imaju daleko više godina radnog staža od starosnih umi­rovljenika. Preskok na mušku kategoriju penaliziranih umirovljenika govori kako ih samo 29,9 posto ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva.

     Kod invalidskih mirovina je najgori slučaj, jer od svih invalidskih umirov­ljenica čak 89,9 posto prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, ali zbog prosječno vrlo niskih invalidskih mirovina, rodni jaz nije toliko visok kao u drugim kategorijama umirovljenika te iznosi 19,3 posto.

Gdje god taknemo, iščitava se rodni jaz u mirovinama i oslikava priča o umi- rovljenicama koje su većina ispod linije siromaštva. Siromaštvo ionako postaje nerazdjeljiva značajka starosti, s time da Hrvatsku označava posebno galopirajuće siromaštvo starijih osoba od 65 godina, a osobito umirovljenika. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je stopa siromaštva umirovljenika od 2015. do 2017. s 22 posto porasla na 24,5 posto, a to bi moralo zabrinuti sva­ku vlast.

 

Europske istine

     Hrvatska je po riziku od izlo­ženosti siromaštvu i socijal­ne isključenosti na šestom mjestu od 28 članica EU, nešto da­lje od Bugarske, Estonije, Latvije i Litve, koje prelaze 40 posto udjela siromašnih starijih od 65 godi­na te blizu Rumunjske, sa svojih 32,7 posto u 2017. godini. Riječ je o svih šest zemalja koje su za­glavljene u staračkom siromaštvu, a koje su prihvatile neoliberalne razvojne modele te zaboravile poticati socijalne politike koje bi zaustavile siromaštvo starijih oso­ba. Riječ je o bivšim socijalističkim zemljama, koje nisu, za razliku od Češke, Slovačke, Mađarske i Slove­nije, uspjele zadržati siromaštvo na razini 10-20 posto udjela.