UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NEZGODNI SIMPTOMI DOBROG SPAVANJA

     Za početak, riješimo se zauvijek dviju zabluda o hrkanju. Prva je da ništa ne možete učiniti u vezi vašeg hrkanja, a druga je da je hrkanje naprosto samo buka koja je smiješna ili iritantna, ali koja ustvari nema nikakvo značenje. Medicina je potvrdila da su oba mišljenja zaista za­blude. Osim toga, danas se zna da svako hrkanje nije samo bezazleno „piljenje". Je­dan tip hrkanja čak upozorava i na jedno, po život opasno stanje, koje se, srećom, može ispraviti.

     Oko 45 posto svih odraslih osoba hrče povremeno, a 25 posto su kronični hrkači i to su uglavnom muš­karci. Uzrok hrkanju je prepreka u dišnom putu, a to je obično jezik. Kada se čovjek opusti za vrije­me spavanja, njegov je­zik padne prema nepcu i ostalom mekom tkivu na stražnjoj strani ždrijela.

Pri disanju struja zraka uzrokuje vibracije jezika i okolnog tkiva što stvara buku. Kod 30 posto jakih hrkača jezik može pasti toliko daleko da, skupa s mlohavim okolnim mi­šićima ždrijela, potpuno blokira dišni put i čovjek prestaje disati kroz desetak sekundi ili više u regularnim intervalima tijekom noći.

     Uzrok tim prekidima disanja, što se zovu apneje, nepoznat je. Liječnici sasvim ozbiljno prilaze ovom problemu i to s razlo­gom. Oni procjenjuju da, samo u Americi, svake godine dvije do tri tisuće ljudi umre za vrijeme spavanja zbog apneje, odnosno gušenja. Drugi važan razlog za zabrinutost liječnika je stanje srca kod takvog hrkača. Kad on prestane disati za vrijeme spava­nja, u krvi mu nastane manjak kisika. Zbog toga srce mora jače raditi kako bi krv brže cirkulirala i osiguravala dovoljno kisika or­ganima. Međutim, srce nije programirano da radi toliko naporno i s vremenom može doći do njegovog oštećenja i neredovitih otkucaja. Hrkač s apnejom može biti sklo­niji srčanom ili moždanom udaru.

     Zbog svega toga se svatko s ovakvim periodima prekinutog disanja za vrijeme sna treba posavjetovati sa svojim liječni­kom. Ako se radi o hrkanju koje predstavlja mali problem, liječnici obično prvo prepo­ručuju neke male promjene u stilu života.

Prestanite piti alkohol barem tri sata prije odlaska na spavanje. On utječe de­presivno na centralni živčani sustav i može imati isti učinak i na mišiće ždrijela.

     Smanjite prekomjernu tjelesnu teži­nu. Poznato je da su hrkači obično deblje osobe i za to postoji razlog. Kad ljudi po­staju deblji, oni se debljaju svugdje po ti­jelu - čak i tkivo ždrijela može „odebljati" To zadebljanje može pridonijeti sužavanju dišnog puta i zbog toga izazvati hrkanje i probleme sa apnejom.

Pokušajte s „lopticom protiv hrkanja". Svrha je ovog postupka spriječiti hrkača da spava na leđima, jer to povećava vjero­jatnost hrkanja. Na leđnoj strani pidžame ušijte džepić i u njemu zašijte pikulu ili lopticu. To će ubrzo stimulirati hrkača da spava na boku ili trbuhu.

     Izbjegavajte umirujuća sredstva, table­te za spavanje i antihistaminike navečer. Oni mogu uzrokovati prejako opuštanje mišića ždrijela. Kad se to dogodi, postoji veća mogućnost vibracija u dišnom putu, a time i hrkanja.      Osim toga, i opušteni mi­šići mogu uzrokovati lakše padanje jezika u dišni put.

Riješite eventualni problem sa zače- pljenim nosom! Ljudi sa začepljenim no­som, imaju znatnih problema s disanjem. Za vrijeme disanja u svom ždrijelu stvore vakuum, što još više pri­bližava stijenke ždrijela, koje onda još jače vibri- raju. Problemi koji mogu postojati u nosnoj šuplji­ni su različiti, poput aler- gijske otečenosti sluzni­ce, infekcije, iskrivljenosti nosne pregrade...

     Za vrijeme spavanja povisite položaj glave. Povišen položaj poma­že da dišni put postane otvoren. Najbolji način jest da se stavi jedna ili dvije cigle ispod madra­ca (kod glave). Dodatni jastuci ne pomažu, već samo iskrivljuju dišni put.

     Osim ovih postupaka, u svijetu se pri­mjenjuju još neke metode. Tako postoji sredstvo koje drži jezik osobe prema na­prijed i pritom usta zatvorena, tako da se mora disati kroz nos. Postoji i instrument koji pod tlakom potiskuje zrak kroz masku za nos. U težim slučajevima primjenjuju se kirurški zahvati kojima je cilj odstraniti eventualni višak tkiva koji mogu blokirati dišni put. Kod pažljivo odabranih osoba operativni postupci postižu uspjeh u 80 posto slučajeva.

dr. Ivo Belan