UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KAKAV MIROVINSKI SUSTAV POGODUJE ŽENAMA?

Ženska kuna vrijedi 77,3 lipe

 

     Poznato je da su ženske mirovi­ne u Europi za 39 posto niže od muških mirovina, a Hrvatska, kao i većina novih članica Europske unije ima nešto niži rodni jaz u mirovinama, od 22,7 posto. Drugo je, pak, pitanje zašto ženska mirovinska kuna vrijedi samo 77,3 lipe? Može li se onda i sve proizvode kupiti za 22,7 posto niže ci­jene? Naravno da ne može.

     Žene su zakinute i nije velika eni­gma prepoznati koji su uzroci nižih mirovina. Na prvom mjestu je stopa zaposlenosti žena koja je u Hrvatskoj vrlo niska, u 2017. samo 40,2 posto od radnog kontingenta žena, što je 11,8 postotnih poena niže od muške stope zaposlenosti te daleko niže od europ­skog prosjeka od 65,3 posto.

Žene imaju kraće ili isprekidane karijere s uplatama mirovinskih do­prinosa zbog obiteljskih odgovor­nosti i djece, a također puno veći dio njih radi skraćeno radno vrijeme, od­nosno u Hrvatskoj na određeno. Prema Eurostatu čak 31,4 posto zaposle­nih Europljanki radi „skraćene" i stoga manje plaćene poslove, za razliku od samo 8,2 posto Europljana. Naprotiv, samo desetak posto Hrvatica ima ta­kav „skraćeni" posao. Sadašnje umi­rovljenice nisu žrtve visokog broja za­poslenih na skraćeno radno vrijeme, ali niti na određeno - oblik ugovora o radu koji je „zarazio" već četvrtinu svih zaposlenih.

     Kako je poznato da su plaće zapo­slenih na određeno vrijeme i do 30 posto niže od zaposlenih na neodre­đeno vrijeme, u Hrvatskoj možemo i bez gatanja iz šalice kave pretposta­viti da će novije generacije žena imati još niže mirovine. Jasno je da ženama pogoduje sustav u kojemu je domi­nantan rad na neodređeno, na sigur­nim i trajnim poslovima, uz pravo na zajamčenu minimalnu plaću radi zaštite od iskorištavanja i siromaštva ugroženih kategorija radnika, te kva­litetne mjere za ravnotežu osobnih, radnih i obiteljskih obveza.

     No, kakav bi mirovinski sustav po­godovao ženama? Prije svega javni mirovinski sustav s obveznim miro­vinskim doprinosima, a ne privatizi­rani s obveznim drugim stupom, kao kod nas. Nadalje, potrebno je uspo­staviti sustav zajamčene minimalne mirovine koja bi zaštitila žene s krat­kim i isprekidanim karijerama zbog obiteljskih obveza i neplaćenog rada, i to u visini koja bi bila poravnana s nacionalnom linijom siromaštva (u Hrvatskoj ove godine - 2.321 kuna).

     Trebalo bi uvesti i redistributivne elemente u mirovinskoj formuli, ko­jima bi za cilj bilo, primjerice, podi­zanje razdoblja niskih primanja i do­prinosa na prosječno utvrđeni mini­malni iznos, što bi moglo pogodovati ženama koje rade na određeno ili sa skraćenim radnim vremenom.

     Nadalje, tu je i čitav set mogućih kompenzacijskih mjera za skrb o dje­ci, invalidima ili starijima, što u razli­čitim oblicima za djecu imaju goto­vo sve zemlje. Taj takozvani „sustav zasluga" je u početnoj i simboličnoj verziji uveden za nove umirovljeni­ce - majke, kojima se od početka ove godine priznaje dodatni radni staž od šest mjeseci po djetetu, što bi pove­ćalo mirovine za oko dva posto. No daleko smo od mirovinskog sustava koji bi pogodovao ženama. Stoga se u sljedećoj mirovinskoj reformi mora svakako artikulirati rodni aspekt i izjednačiti žensku i mušku mirovin­sku kunu.

(Podaci su preuzeti iz Statističkog ljetopisa Državnog zavoda za statistiku iz 2018. te EC European Semester The- matic Factsheet - Women in the labour market, 2017.)

 

 Gdje su umirovljenice najdrugotnije?

     Najveće razlike između muš­kih i ženskih mirovina po­stoje u Rumunjskoj, Cipru, Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji i Ujedinjenom Kraljevstvu, od 39 do 63 posto. Ta stopa ženskog cje- loživotnog poniženja najniža je u novim članicama Europske unije te se među deset bivših socija­lističkih zemalja ubacila jedino Danska.      Najniži rodni jaz u miro­vinama je u sljedećim zemljama: Estoniji, Slovačkoj, Litvi, Danskoj, Češkoj, Sloveniji, Mađarskoj, La­tviji, Hrvatskoj i Poljskoj. Drugim riječima, taj je društveno-ekonomski sustav uglavnom pogo­dovao visokim stopama zaposle­nosti žena, pa otud i manje razlike u muškim i ženskim mirovinama.