UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

IVAN LOVRINOVIĆ: MIROVINSKA REFORMA JE PREDSTAVA ZA GRAĐANE

 Drugi stup je fiktivna mirovinska štednja, tog novca nema

 

     Poznati ste kao borac protiv financijske mafije, a oso­bito za reformu II. obveznog mirovinskog stupa. Kako ocje­njujete učinjene promjene u tom segmentu u okviru najnovije mirovinske reforme?

     Ne radi se tu o nikakvoj reformi mirovinskog sustava, već o obrani pod svaku cijenu drugoga mirovinskog stupa i interesa obveznih mirovinskih fondova i banaka koje su njihovi vlasnici. Godišnje za isplatu mirovina treba 39 milijardi kuna, a od dopri­nosa se skupi samo 21 milijarda kuna, dok se za 18 milijardi kuna država mora zaduživati. Svi znaju da za jednog umirovljenika radi 1,12 radnika, da se radno aktivni građani i dalje iseljava­ju.    Dakle, mirovinski sustav je ugrožen, a nedavna „reforma" je predstava za građane da se pokaže da se nešto radi.

Ključna rješenja su u visokim stopama rasta BDP-a i poveća­nju nataliteta i zaustavljanju iseljavanja. Nijedno od spomenuta tri rješenja nismo vidjeli u prijedlogu mirovinske „reforme".

     Kao što rekoh jedini pravi cilj je bio zaštita interesa obveznih mirovinskih fondova (OMF) i banaka. OMF-ovi sada upravljaju s oko 96 milijardi kuna i ne žele se odreći te ogromne financijske moći, jer se upravo iz tih sredstava kreditira država za nedostaju­ći dio mirovina na godišnjoj razini: oko 18 milijardi kuna.

     I tako iz godine u godinu OMF-ovi posuđuju novac državi uz visoke kamate od šest posto, a država mora naći načina da prikupi dovoljno novca da to sve skupa vraća. Naravno, jedini efikasan način da prikupi ta novčana sredstva jest da nam po­diže postojeće ili izmišlja nove poreze. Sva filozofija postojećeg drugog mirovinskog stupa svodi se na to da nam država kroz taj stup želi pomoći da se povećaju mirovine, ali to opet financiraju ti isti građani (radnici) plaćajući poreze. Slikovito rečeno, da bi nam u desni džep stavila mirovinu, država nam prethodno iz li­jevog džepa uzima novac.

     Od sadašnjeg sustava jedino profitiraju društva za upravlja­nje mirovinskim fondovima koja su od osnutka do sada zaradi­la na upravljanju i naknadama oko osam milijardi kuna. Nitko drugi nije zaradio, iako se u medijima stalno tvrdi da su prinosi, odnosno zarade odlični.

     Zato stalno ponavljam da je drugi stup nepotreban i štetan, pa ga treba transformirati. Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja još uvijek ima takav drugi stup. Ako bi se građani odlučili prebaciti svoj novac iz prvoga u drugi stup tada bi se javni dug države s oko 80 posto BDP-a smanjio na oko 55 posto, što bi Hr­vatsku dovelo u znatno povoljniju poziciju.

Drugi stup povećava javni dug

     Procjena je kako je gubitak javnih financija zbog tran­zicijskog troška uvođenja drugog stupa prešao samu vrijed­nost kumulirane virtualne štednje. Naime, ako je tranzicijski trošak najmanje 2,7 posto BDP-a godišnje, proizlazi kako je u posljednjih 16 godina taj trošak teretio Hrvatsku s više od 120 milijardi kuna. I još nešto, od2002. godine kad je ovakav drugi stup uveden, udjel javnog duga u bruto domaćem proizvodu je više nego udvostručen. Kakvo rješenje Vi predlažete?

     Dobro ste uočili da je drugi mirovinski stup otkako je uveden povećavao javni dug. Od 96 milijardi kuna imovine kojom raspo­lažu OMF-ovi skoro 70 milijardi kuna se odnosi na državne ob­veznice. Dakle, obvezni mirovinski fondovi koji upravljaju sred­stvima iz drugoga stupa su kreditori države u iznosu 70 milijardi kuna, a država im je kao protučinidbu dala svoje obveznice. To znači da OMF-ovi nemaju u svojim „rukama" novac, već obične papire države (obveznice), na temelju kojih se ona obvezuje da će im isplatiti novac po dospijećima tih obveznica. Prema tome, svakome treba biti jasno da tu nema novaca, pa niti štednje. To je fiktivna štednja i ta se istina skriva od građana. Ako je to šted­nja, pokušajte ju onda ponuditi banci kao zalog kod uzimanja kredita?!

     Zato govorim da je drugi mirovinski stup obmana i moramo to riješiti. Ako bi se nastavilo s ovim modelom, za nekoliko go­dina OMF-ovi bi imali imovinu veću od prihoda državnog pro­računa. Tu se jasno vidi da financijska oligarhija u Hrvatskoj želi pod svaku cijenu zadržati postojeći sustav, kako bi sačuvala izvor svoje moći da može i državu i nas držati u šaci.

     Stranka Promijenimo Hrvatsku odlučna je promijeniti ovaj štetan model. Kada dođemo u situaciju obnašati vlast voljom građana, odmah ćemo im ponuditi slobodu izbora o tome hoće li svoj novac prebaciti u prvi stup međugeneracijske solidarnosti koji je obveza i za koji bi jamčila država ili bi ga prebacili u do­brovoljni stup. Politiku ulaganja dobrovoljnih fondova u novom sustavu trebalo bi liberalizirati, ali za njih ne bi jamčila država; što je sasvim u skladu sa slobodom izbora stupnja rizičnosti.

     Naime, naša stranka se zalaže za mirovinski sustav u kojem će biti samo dva stupa; prvi - obvezni i drugi - dobrovoljni. Gra­đanima bi trebalo dati slobodu da u roku pola godine odluče gdje će svoja sredstva iz sadašnjeg drugog stupa prebaciti. Taj novac je naš i nitko nam ga ne smije uzeti. Mi sada imamo prak­tično dva obvezna mirovinska stupa; prvi i drugi, dok je tek tre­ći dobrovoljan. Vidite da to nije niti logično, a kamoli isplativo i uspješno.

Pametne zemlje prepoznale obmanu

     Zašto je većina zemalja koje su pod pritiskom Svjetske banke uvele obvezni drugi stup od toga odustala, pa čak i Bu­garska i Rumunjska, uz već prijašnje izlaske Poljske, Mađarske i Slovačke? Zašto hrvatski mediji šute o tragičnim posljedica­ma ovakvog financijskog rašomona?

     Sve zemlje koje ste nabrojali uistinu su odustale, a neke po­put Slovenije, Češke, pa čak i Srbije o tome nisu htjele niti čuti, jer su shvatile da je to obmana. Kod nas su mediji odavno iz­gubili status neovisnosti, prije svega jer njihov opstanak ovisi o financiranju odnosno oglašavanju, a OMF-ovi imaju novca. Po­stoje i novinari i takozvani nezavisni ekonomisti koji su uvijek u pripravnosti uskočiti u određeni medij i dezinformirati građane o mirovinskom sustavu, preciznije drugom stupu.

     No, drago mi je da građani sve više uviđaju i shvaćaju da je sve to prevara i da je drugi stup pravi izvor destabilizacije miro­vinskog sustava. Kada sam prije dvije i pol godine ušao u Sabor i o tome počeo prvi govoriti mediji su me zakucali na zid. Nisu me uspjeli zaustaviti i tako smo temu koja je bila zabranjena namet­nuli kao bitnu. Posebno želim naglasiti da su neke stranke koje se predstavljaju kao umirovljeničke radile i rukama i nogama da se prije 17 godina uspostavi ovaj loš sustav, a i sada ga brane i iza kulisa podržavaju i ovu Vladu i menadžere mirovinskih fondova.

     Želimo zaštiti mlade ljude koji uplaćuju u mirovinski sustav kao i umirovljenike koji ga aktivno koriste i od toga nećemo odustati. Za to nam je potrebna puno veća podrška građana na izborima.

     Šuti se i o promašenim investicijama obveznih mirovin­skih fondova. Imat li saznanja koliki je iznos gubitaka četiriju obveznih mirovinskih fondova zbog odluke da investiraju u dionice raznih tvrtki (Ingra, Quaestus, Jadran d.d. Crikvenica, Nexe, Magma, Credo banka, Luka Ploče, Agrokor, Dalekovod itd.)? Poznato je jedino da je HANFA objavila kako je evidenti­ran dug iz Agrokora od oko 800 milijuna kuna. Kojim podaci­ma Vi raspolažete?

     Nema sređenih podataka o tome koliko su obvezni mirovin­ski fondovi izgubili ulažući u dionice ili obveznice navedenih poduzeća i nekih drugih. Ono što sigurno znam jest da su samo u sustavu Agrokora izgubili 801 milijun kuna, a taj podatak mi je pismeno potvrdila HANFA na moj pismeni zastupnički za­htjev. Očito su ti gubici, koji se skrivaju i kojih nema u godiš­njim izvještajima OMF-ova, veliki i javnost o tome ne zna ništa. Svatko tko uplaćuje u OMF-ove morao bi krajem godine do­biti precizan i detaljan izvještaj što se radi s njegovim novcem i koliko se zarađuje, a koliko gubi. Razbahatilo se to društvo s našim novcem.

Papiri koji glume štednju

     Mlađe građane osobito zanima postoji li uopće novac iz drugog stupa ili je on samo virtualne naravi? Pod konti­nuiranom propagandnom kampanjom hrvatske financijske industrije oni čvrsto vjeruju da je riječ o njihovoj privatnoj imovini, privatnoj štednji. Što biste im odgovorili?

     Kao što sam rekao maloprije, u drugom stupu nema novca. Preciznije, od ukupne imovine koja iznosi oko 96 milijardi kuna ima svega oko 1,8 milijardi kuna u novcu. Obveznica države ima oko 70 milijardi te oko 20 milijardi kuna domaćih i inozemnih dionica te obveznica domaćih poduzeća. Dakle, samo papiri. Ako je štednja, pokušajte ju podići, oročiti ili založiti kod banke ako hoćete uzeti kredit!

     Po sadašnjem modelu, nakon usvajanja zakona neposred­no prije Nove godine, kada netko bude odlazio u mirovinu, a bio je član drugoga stupa, njegova sredstva prelaze u mirovin­sko osiguravajuće društvo koje njima raspolaže svojom voljom. To nije osobna privatna imovina kako se misli. Ono što se po­sebno skriva jest činjenica da ako netko nakon dvije-tri godi­ne umre i od akumuliranih sredstava isplati mu se samo oko 30 posto, ostatak se ne isplaćuje bračnom drugu ili djeci, već ostaje vlasništvo mirovinskog osiguravajućeg društva. K tome, samo je jedno mirovinsko osiguravajuće društvo u Hrvatskoj i njegovi su vlasnici odnedavno Slovenci!

     Mislim da će mnogi pobjesnjeti kada ovu pročitaju, jer im nitko o tome nije ništa rekao. Stranka Promijenimo Hrvatsku odlučna je stati u kraj netransparentnosti i skrivanju istine.

Kasica-prasica vladajućih

     Od kakve je važnosti hitna reforma drugog mirovin­skog stupa za sadašnje umirovljenike, jer to i njima samima najčešće nije jasno?

     Vidite, nedavno je usvojen zakon o mirovinskom sustavu kojim je zadržan drugi stup, jer se građanima koji su u njemu, da ne bi digli bunu, obećalo od strane države doplatiti 20 po­sto da ne budu diskriminirani u odnosu na one koji su samo u prvom stupu. Tko će to platiti; odakle novac za to? Pa to će ban­kama platiti sami građani putem poreza, a da toga sada nisu niti svjesni.

     Stoga je nužna prava reforma mirovinskog sustava u kojem će postojati samo dva stupa: obvezni i dobrovoljni, uz pret­hodnu slobodnu odluku svakoga umirovljenika u koji od njih prebaciti sredstva iz sadašnjeg drugog stupa.    Uvjeren sam da će to listom biti u prvi stup za koji jamči država. To će građani­ma donijeti veću sigurnost, a državi smanjiti javni dug. Budimo otvoreni i recimo da je drugi stup često puta bio kasica-prasica vladajućih stranaka koje su u skladu sa svojim interesima i or­tačkim vezama financirale našim novcem problematične firme.

      Vrijeme je da kažemo dosta i uspostavimo transparentan i održiv mirovinski sustav koji će služiti građanima u trećoj dobi, a ne interesnim skupinama.

Jasna A. Petrović