UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KAKO JE ZAMRAČEN ROYALOV GUBITAK

Nacionalizacija privatnih dugova?

 

Zašto HZMO tvrdi da je Royalovci ne primaju „doživotnu otpreminu" prema posebnim propisima, kada je to jasno i pravnom pripravniku?

     Gdje je nestao Royal? Izgubio se u statistikama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje? Ma koli­ko to zvučalo apsurdno, upravo je tako. Razlog zašto se podaci o isplati države zaostalih naknada te budućih rata tako­zvanih dokupljenih mirovina ne navode u službenim Statističkim informacijama HZMO-a je druge naravi.      Predstavnici umirovljenika u Upravnom vijeću HZ- MO-a su na 21. sjednici od 9. studenoga postavili zahtjev da se retroaktivne i re­dovite takozvane dokupljene mirovine iskažu u tablici mirovina prema poseb­nih propisima.

Iako je temeljem izjava stručnjaka iz mirovinskog sustava posve jasno da je riječ o davanjima temeljem posebnog propisa, doživotna otpremnina, odnosno dokup mirovine unesen je pravno Zako­nom o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine (NN 153/2013), a poče­la se provoditi još 1990. godine od stra­ne privatnog trgovačkog društva Royal međugeneracijska solidarnost d.d., kojem je to bila djelatnost, ali bez odgovara­jućih dopusnica HANFA-e. Ugledni većinski vlasnik Ivo Bulaš optužen je da je prevario više od 4.000 umi­rovljenika, a on je hladno i smireno odgovorio kako jednostavno nisu više mogli poslo­vati. I dok u prav­no i ekonomski uređenim zemljama takve mirovine ima­ju osiguranje te osiguravatelji isplaćuju gubitke, pohlepni vlasnici propalih firmi bi bili optuženi od strane državnog od­vjetništva i završili bi u - reštu.

     Ne i kod nas. Da bi dao svoj glas prošlom proračunu, Silvano Hrelja je istrgovao s Plenkovićem da država pre­uzme dugovanja privatne firme Royal, čiji je ukupni trošak prema navodima medija oko 130 milijuna kuna. Sitnica, zar ne? Ne bi li bilo bolje ne pokrivati propuste privatnih poduzetnika, već onima s mirovinom ispod 1.000 kuna (173.000 osoba) isplatiti povišicu, pa makar jednokratno za Božić i ogrjev po 750 kuna svakome (točno toliko bi dobili)?! No, prema provjerenoj formuli vladanja ove Vlade kako bogatima tre­ba dati, a siromašnima uzeti, oni su to dali Royalovcima i Hrelji.

     I što se onda desi? Umirovljenički predstavnici dobiju pisani odgovor HZMO-a s potpisom pomoćnika rav­natelja Ive Bulaje kako je člankom 13. gore spomenutog Zakona o doživotnoj otpremnini naglašeno da je riječ o umi­rovljenicima koji su ostvarili mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osigura­nju. Točno, no ovo što im se isplaćuje je regulirano posebnim propisom i ide na račun svih uplatitelja mirovinskog do­prinosa i poreza. Telefon Sindikata umi­rovljenika često nazivaju umirovljenici s pitanjem je li Royalov Bulaš pod istra­gom, pitaju gdje su završili i završavaju novci koje prema potpisanim ugovori­ma Royalu uplaćuju razne javne firme i institucije za dokup mirovina, te hoće li i mogući gubitak obveznih mirovin­skih fondova drugog stupa također po istom receptu pokrivati svi porezni obveznici, pa i oni najsiromašniji? Oči­to ova priča koja je presedan i po tome što je retroaktivno propisala prava i „povrat" neisplaćenih naknada, kreće prema svojevrsnoj nacionalizaciji štete. A to započinje „nevidljivošću" u statisti­kama...

Jasna A. Petrović