UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SAGA O VOZAČKIM DOZVOLAMA ZA STARIJE OD 65

Medicina rada ponovno napada

 

      Trebaju li stariji ljudi voziti? Oko ovog pitanja se stva­raju oštre polemike još od prvog uzleta automo­bilske industrije, koji se dogodio prije otprilike 100 godina. U Hrvatskoj se to pitanje svodi na kriterij zdravlja starijih osoba, a samim time i prava na produljenje vo­začkih dozvola. Iako će mnogi naši umirovljenici reći kako rijetko ili gotovo uopće ne voze, jer se ne osjećaju više to­liko sigurno za volanom, 282.045 ljudi starije dobi (prema statistici MUP-a za 2017.) ne može bez automobila. A za njih vlast, po četvrti puta u četiri godine, sprema neugod­no iznenađenje u obliku obveznog plaćenog liječničkog pregleda prilikom produljenja vozačke dozvole.

     Jedna je to od predloženih mjera izmjena i dopuna Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je predviđen Planom zakono­davnih aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova u 2019. godini. No, iako je donošenje tog zakona na rasporedu tek u trećem kvartalu sljedeće godine, već sad prometni stručnjaci, liječnici i političari lobiraju za to. I pri tom ma­sno lažu.

Iako se ovih dana u javnosti puno glasnije moglo čuti o strožem kažnjavanju nesavjesnih vozača, trebamo se upitati što to znači za starije osobe, kojima je automobil često i jedini način da, primjerice, odu na tržnicu, kod li­ječnika ili pak do prvog bankomata ili pošte po mirovinu.

Uvijek ista priča

     Eto kako je to bilo prva tri puta. Prvo je u kolovozu 2014., usred ljeta, nakon gotovo minimalnog trajanja sa­vjetovanja, u Zakon o sigurnosti prometa na cestama im­plementirana odluka da se „vozačka dozvola izdaje s ro­kom važenja od 10 godina, a najduže do 65. godine živo­ta vozača, a nakon što napuni 65 godina, vozač je dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu". Podsjetimo, iste godine je donesena odluka o produljenju radnog vijeka do 67 godina starosti. Nigdje veze s usklađenošću doma­ćih propisa, a kamoli još da svoje zakone usklađujemo s europskima. Tek nakon godinu dana dopisivanja SUH-a s institucijama, Vlada je popustila i ukinula ovu odredbu.

Vladajući su se istog trika sjetili i 2016., no on pravo­dobno reakcijom SUH-a i MUH-a nije prošao, kao niti u jesen 2017. kada se stranka Most između dva čitanja prijedloga novog zakona sjetila pogodovati medicini rada.

     Naime, u sva tri navrata bilo je propisano da je vozač, kada navrši 65 godina života, dužan obaviti liječnički pre­gled kod izabranog liječnika medicine rada, a ne kod li­ječnika opće prakse. To je sporno iz više razloga. Naime, kako je moguće pretpostaviti i zakonom potvrditi da net­ko može raditi do 67., ali se ne može dovesti do radnog mjesta? Nadalje, zašto je potrebno platiti pregled do 500 kuna, ako se on može obaviti besplatno? Osim toga, zašto bi pregled obavio liječnik kojeg osoba nikad nije u životu vidjela, a ne onaj koji je liječi desetak godina? Odgovor je da nema razloga i zato je ova odredba triput srušena.

Četvrta sreća?

     Hoće li biti četvrta sreća za vladajuće lobiste i medi­cinu rada, ovisi o ishodu budućeg javnog savjetovanja i tumačenju statistika i europskih propisa. Naime, upravo na to se poziva vlast u pokušaju da opravda razloge za uvođenjem ovakvih izmjena i dopuna. No, statistika im ne ide na ruku, a europski propisi još manje. Argument o „povećanom broju prometnih nezgoda za koje su odgo­vorni vozači stariji od 65 godina" ne drži vodu.

     Statistika MUP-a kaže da je broj nesreća za koje su od­govorni vozači stariji od 65 godina, u odnosu na ukupan broj prometnih nesreća za koje su odgovorni vozači od 2014. do 2017. porastao za jedva jedan posto. Istovre­meno je vidljivo da je porastao i ukupan broj prometnih nesreća za koje su odgovorni vozači svih dobi, tako da stariji vozači sigurno nisu uzrok povećanom broju sudara. Osim toga, iz policijskih je podataka vidljivo kako je broj nesreća s ozljedom ili smrtnim ishodom, a koje su prou- zrokovali vozači stariji od 65 godina - u padu.

Lažni argumenti

     Što se tiče europskih propisa, zakonodavac se sada poziva na Direktivu (EU) 2018/645 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o izmjeni Direktive 2003/59/ EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposoblja­vanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvola­ma. U navedenoj Direktivi nema nikakvih izmjena i do-

 

TABLICA: Broj nesreća koje su uzrokovali vozači 65+ u Hrvatskoj

Godina

Ukupni broj nesreća koje su skrivili vozači

Broj nesreća koje su skrivili vozači 65+

Postotak nesreća koje su skrivili vozači 65+

*Broj i postotak poginulih u nesrećama koje su skrivili vozači 65+

*Broj i postotak ozlijeđenih u nesrećama koje su skrivili vozači 65+

2015.

30.456

3.074

10,1

Nepoznato

Nepoznato

2016.

30.699

3.127

10,2

34 (13,8%)

1.014 (10,3%)

2017.

31.908

3.347

10,5

27 (10,3%)

1.028 (10,5%)

 

*Broj i postotak od ukupnog broja poginulih i ozlijeđenih Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova

 

 

puna prethodnih direktiva u smislu liječničkih pregleda pri produljenju vozačkih dozvola, tako da ostaje nejasno zašto se to uopće umetnulo u „domaći" tekst. Odredbe se odnose na profesionalne vozače sa C i D dozvolama!

      U Direktivi 2006/126/EZ, doduše, stoji da „države čla­nice mogu ograničiti razdoblje valjanosti vozačkih do­zvola, utvrđeno u stavku 2., za imatelje s boravištem na njihovom državnom području i navršenih 50 godina kako bi povećale učestalost zdravstvenih pregleda ili drugih posebnih mjera" te da „državama članicama treba dopu­stiti uvođenje zdravstvenih pregleda kao jamstva ispu­njenja minimalnih standarda psihofizičke sposobnosti za upravljanje drugim motornim vozilima. Zbog razloga preglednosti, takvi se pregledi moraju podudarati s pro­duljenjem vozačke dozvole te stoga biti vezani uz raz­doblje valjanosti dozvole."

     Direktiva, dakle, ne obvezuje nikoga da uvede liječ­ničke preglede, a čak se nigdje niti ne spominje dobna granica od 65 godina. Jedino što, po Direktivi, niti jedna država članica ne smije jest produljiti ili izdati vozačku dozvolu osobama koje boluju od kroničnih bolesti ili abnormalnosti lokomotornog sustava zbog koje nisu u stanju voziti, teške srčane aritmije, angine pectoris, teških neuroloških bolesti ili epilepsije te duševnih bolesti, ali to - bez obzira na dob.

     Za sve ostale bolesti, vozačka dozvola se izdaje ili pro­duljuje prema nalazima redovitih pregleda ili ovlaštenog medicinskog mišljenja. Dakle, nigdje niti riječi o medicini rada. Tako Danci obnavljaju vozačke nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, u Nizozemskoj se vozačka produljuje na pet godina bez pregleda, a u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji nema dobnog ograničenja za uprav­ljanje vozilom.

Štete i štetočine

     SUH i MUH su do sada tri puta tražili i izborili da se za­drži postojeće zakonsko rješenje, koje je sukladno europ­skim propisima, a to znači da za slučaj nastupa okolnosti za nemogućnost nastavka vožnje osobni liječnik primar­ne zaštite je taj koji pacijenta mora uputiti na potrebne preglede te o nalazima, ukoliko je potrebno, izvijesti nad­ležnu policijsku upravu. Sada kreće borba za istu stvar po četvrti put. Borba protiv nezasitnog lobija medicine rada.

     Dodatno je sporno i to što zakonodavac svojim izmje­nama ne procjenjuje nikakav utjecaj na umirovljenike, niti na poslovne subjekte, a promatrajući ove promjene, jasno je da su utjecaji golemi. Medicina rada od pregleda vozača starih 65 godina može zaraditi desetke milijuna kuna godišnje, ako uzmemo u obzir da takvi pregledi ko­štaju od 300 do 450 kuna.

     A što bi neželjenim izmjenama zakona dobile starije osobe? Novi oblik diskriminacije po dobi, koji će na njih utjecati tako da će im biti smanjena mobilnost, neće moći obavljati svakodnevne potrebe, zdravstvena skrb će im biti nedostupna (naročito u ruralnim krajevima), daljnje osiromašivanje zbog plaćanja takvih pregleda, društvena izoliranost će se povećati zbog smanjene mobilnosti... Trebamo li nabrajati dalje?

Milan Dalmacija