UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

8. KONGRES FERPA-e

Deset milijuna umirovljeničkih zahtjeva

 

     U zgradi ITUC/Međunarodne kon­federacije sindikata u Bruxellesu održan je 16. i 17. listopada 2018. Osmi kongres FERPA-e u čijem radu su sudjelovali predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović i potpredsjednik Vladimir Buršić. Na kongresu je aktivno radilo stotinjak redovitih i desetak proma­tračkih delegata iz 22 zemlje cijele Europe. U radnom predsjedništvu pr­vog dana rada Kongresa bila je i pred­sjednica SUH-a, koja je uzela riječ i za govornicom kongresa među 21 disku­tantom. U fokusu svih rasprava su bili problemi starijih osoba, uz opći dojam da porastom djelovanja desnih i ek­stremnih snaga u EU opada i standard umirovljenika.

     Financijski i korporativni kapita­lizam prevladava u Europi i u takvoj zajednici umirovljenici i mladi postaju najugroženije skupine i tonu prema dnu siromaštva.

     FERPA se treba boriti za redovito i zadovoljavajuće usklađivanja mirovi­na kako bi se zaustavilo siromaštvo. Treba tražiti povećano ulaganje u socijalne servise kako bi starije oso­be ostajale što duže u svom domu. K tome, naša Europa koju smo stvorili sa željom da bude socijalna i humana zajednica uz slobodno kretanje među narodima ne smije imati na granicama zidove i žice.

     Prvog dana rada prihvaćeni su i izvještaji o radu predsjednika FER- PA-e Michela Devachta, predsjednice Ženskog odbora Ane Martinez Lopez te financijski izvještaj. U svim je izvje­štajima bilo puno riječi o viziji i osna­živanju ove snažne deset milijunske organizacije.

     U popodnevnim satima je pred­sjednik Statutarne radne grupe Dick De Graaf izložio bitne izmjene Statuta, što je prihvaćeno većinom glasova.

     Drugi dan rada Kongresa prezen­tirana je i usvojena Rezolucija 8. kon­gresa, a nakon toga su izabrani Ago- stino Siciliano iz talijanskog UILP-a za generalnog tajnika, a Angeles Brailes iz španjolskog UJP-UGT za zamjenicu generalnog tajnika. Za predsjedni­ka je izabran Lajos Meyer iz mađar­skog SZEF-a. Regiju Zapadne Europe u Nadzornom odboru, nakon dva mandata predsjednice SUH-a, preu­zima Metka Roksandić iz slovenskog SUS-a.

     Delegatima i gostima se obratio i generalni tajnik ETUC/Europske sin­dikalne federacije Luca Visentin, koji je naglasio kako ETUC postaje sve vidljiviji u borbi za umirovljenička prava, a posebno im je stalo da FERPA dobije punopravni status unutar eu­ropskog sindikalnog pokreta. Osvr­nuvši se na Europski socijalni stup kao katalog minimalnih prava, nagla­sio je kako to nije dovoljno već da tre­ba vratiti socijalnu Europu. Na kraju je naglasio kako se i sindikati trebaju vratiti iz isključivih sindikalnih pitanja u svu širinu borbe za ljudska prava, što uključuje i migrantska prava.

     Nakon gotovo tri godine zastoja u aktivnostima zbog nemogućnosti rada prijašnje generalne tajnice Carle Cantone, FERPA se opet diže na noge i postaje vidljivija u svojoj europskoj sindikalnoj obitelji, te i prema europ­skim institucijama.

Iz Rezolucije 8. kongresa

Stari nisu teret, već dodatna društvena vrijednost

... FERPA stremi stvaranju jake, socijalne i ujedinjene Europe, što je jedini odgovor izazovima globaliza- cije i beskrupuloznom kapitalizmu ... FERPA se protivi destruktiv­nim tendencijama populizma, sve vidljivijeg u Europi

... Znakovi ekonomskog oporav­ka nakon globalne krize još uvijek ne zacjeljuju duboke socijalne rane uzrokovane godinama gubitka rad­nih mjesta, porasta prekarnih i nesi­gurnih poslova, smanjenja kupovne moći plaća i mirovina i rastuće ne­jednakosti

... Gubitak i rezovi u socijalnim i zdravstvenim uslugama i privatiza­cija javnih sustava i servisa, doveli su do osiromašivanja svih stanovni­ka, a osobito onih najranjivijih kao što su umirovljene i starije osobe, te FERPA ima obvezu pronaći na to od­govore

... Pogrešno je percipirati umi­rovljenike kao neaktivne osobe, jer i dalje posjeduju stanovitu kupovnu moć, te zato nisu društveni teret, već šansa i ulog za razvoj društva, oni su dodatna društvena vrijednost

     Potrebno je boriti se protiv diskriminacije temeljem dobi i bilo kakvih pokušaja da se podcijeni važnost solidarnosti među genera­cijama

     Umirovljene žene žrtve su cjeloživotnog izostanka ravnoteže između rada i obiteljskih obveza, žr­tve su i manjih plaća i mirovina zbog isprekidanih radnih karijera zbog rodiljnih i obiteljskih obveza