UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

NASILJE NAD STARIJIM OSOBAMA

Od ugovora o doživotnom uzdržavanju do zanemarivanja

 

     Kolika je učestalost nasilja nad starijim osobama? U Hrvatskoj vlada opći nedostatak informacija, jer se poglavito temelji na prijavama, a njih je izu­zetno mali broj. „Tamna brojka" nasilja nad 20 posto stanovništva, koliko ima starijih od 65 godina, onemo­gućava i vidljivost nasilja.

     Iza svega toga stoje brojni razlozi, a prvi je neper- cepcija od strane žrtava i okoline nasilnih oblika pona­šanja kao kažnjivog nasilja, te neprijavljivanje nasilja zbog straha od posljedica, osjećaj srama te nedostatak podrške. To su samo neka analitička stajališta iznesena na završnoj konferenciji projekta "Akcijski orijentirano istraživanje o nasilju nad starijim osobama na područ­ju Sjeverne Hrvatske", održanog 30. listopada 2018. u Zagrebu. Nositelj projekta bio je CERANEO - Centar za razvoj neprofitnih organizacija, a partner na projektu Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ipak, postoje neke procjene inozemnih autora kako je oko deset posto starijih osoba izloženo nasilju.

     Kako Sindikat umirovljenika Hrvatske ima jako puno iskustva u borbi protiv nasilja nad starijim osobama koje su potpisale ugovore o doživotnom/ dosmrtnom uzdržavanju, posebno je uočeno kako sadašnji sustav skrbi, prema rezultatima istraživanja, ima brojne manjkavosti koje otvaraju prostor za nasi­lje, posebice u sferi zanemarivanja starijih osoba. Na­silje nad starijima se često ne percipira takvim uslijed manjka znanja ili nedovoljne osviještenosti, ni od stra­ne samih starijih, ni od njegovatelja i stručnjaka koji rade sa starijima.

     Vrste nasilja nad starijima koje su anketirane starije osobe većinom prepoznale su fizičko i psihičko nasi­lje, a rjeđe se spominje zanemarivanje i ekonomsko, zato jer još uvijek nisu dovoljno prepoznati.

     Hrvatski okvir problema je jasan: sve prisutniji je problem zloporabe ugovora o dosmrtnom/doživot- nom uzdržavanju, te nepovjerenje i slabljenje socijal­ne kohezije.      Kako bi se doskočilo problemu crnog trži­šta i prevarenih ljudi, znajući za slična iskustva drugih europskih gradova, starijim i nemoćnim osobama tre­ba ponuditi ugovore o doživotnom uzdržavanju kao društveno nadziranu socijalnu inovaciju, zaključuje se u izvještaju CERANEA.

 

Pomoć iz koristoljublja

     A.S. je sklopila ugovor o doživotnom uzdržava­nju s D.K. iz Zagreba u svibnju ove godine. No, od­mah po potpisivanju, počeli su problemi kada je D.K. bez pitanja počela uzimati stvari A.S. te napla­ćivati usluge koje su bile navedene u ugovoru. A.S. je odlučila je sporazumno raskinuti ugovor, jer joj D.K. ne osigurava prehranu i pomoć u bolesti. Ova je, pak, pristala na raskid ugovora, ali samo ako joj A.S. isplati 5.500 eura za pet mjeseci uzdržavanja, znajući za ušteđevinu koju A.S. posjeduje. D.K. je navodno na ranije potpisanim ugovorima o uzdrža­vanju stekla četiri stana u Zagrebu, tako da je sudski epilog vrlo izvjestan.

Rodna kuća u pravnom labirintu

     Bračni par, M. i I.S. potpisali su 2006. ugovor o doživotnom uzdržavanju, u kojem se M. odlučila skrbiti o I. U međuvremenu je M. preminula, a u predmetu ugovora je bila navedena polovina obi­teljske kuće. I. je nakon suprugine smrti nastavio služiti sin te je tražio da se na njega prebace prava uzdržavanja. No, sud je 2013. zapriječio tu odluku, jer nigdje nije bilo navedeno da su M. i I.S. živjeli u životnoj zajednici, iako su bili bračni par. Tako će sin ponovno na prvostupanjskome sudu morati doka­zivati da je svome ocu pružao uzdržavanje nakon majčine smrti i to više od dvije godine, a sve kako bi stekao pravo na polovicu rodne kuće.

 

ZOVITE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE

Tel. 01/4615-797

E-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pošta ili osobni dolazak: Sindikat umirovljenika Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, 10 000 Zagreb