UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

BRANIMIR BUNJAC - ZASTUPNIK SA SRCEM ZA STARIJE

Kako je drugi stup pojeo mirovine

 

     Dr.sc. Branimir Bunjac, najak­tivniji zastupnik Živog zida, posebno je poznat hrvat­skim umirovljenicima po svojim brojnim istupima vezanima uz položaj umirovljenika i mirovinsku reformu.

     Kada je prije dvije godine ušao u Sabor, obrazložio je kako su ga „za ulazak u politiku motivirali besper­spektivnost mladih, propast sred­njeg sloja i bijeda umirovljenika". Nesvakidašnja empatija za starije osobe tog 46-togodišnjeg doktora povijesnih znanosti iz Međimurja, svakako daje i Klubu Živog zida važnu međugeneracijsku dimenzi­ju. Jedan je od pet najaktivnijih za­stupnika, koji s jednakom strašću nastupa pred praznom i punom sabornicom, odmjereno, beskom­promisno i srčano.

     Za saborskom govorni­com prilikom prvog čitanja prijedloga izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osi­guranju rekli ste kako je 2. mirovinski stup pljačka ep­skih razmjera. Zašto to sma­trate?

     Drugi mirovinski stup je Hrvat­skoj, kao i drugim postkomuni- stičkim zemljama, nametnut od Svjetske banke metodom pritisaka i ucjena. Cilj te kvazireforme je bio da se državama uzme njihov najvrjedniji novac, onaj namije­njen mirovinama, i preda banka­ma na upravljanje radi ostvarenja ekstra profita. Nekoliko hrabrijih vlada, poput slovenske ili češke, odbile su uvođenje drugoga stu­pa već u startu, dok su druge, po­put Poljske i Slovačke, od njega odustajale s vremenom.

     Hrvatska, na žalost, i dalje ustrajava u održanju ovoga po­gubnoga modela. Naime, do sada je u Obvezne mirovinske fondove prebačeno oko 100 mili­jardi državnoga novca, a zauzvrat smo dobili to da je proračunska rupa u HZMO ogromna i ne može se pokriti drugačije nego zaduži­vanjem. Upravo zbog toga nam je javni dug eksplodirao, kreditni rejting je pao, PDV je porastao sa 22 na 25 posto, zatvorena su mnoga radna mjesta, a istovre­meno je omjer mirovina i plaća snižen s 50 na 37 posto s tenden­cijom daljnjega pada.

     Najgore od svega je to što su mirovine iz 2. stupa u prosjeku za oko 600 kuna niže nego one iz 1. stupa. Dakle, dajemo 1/4 dopri­nosa bankama da bi država tonu­la u dužničko ropstvo, plaćamo više poreze i kamate na kredite, a sve zato da bi na kraju dobili niže mirovine! Očito je da imamo pot­puni kolaps sustava sa nesagledi- vim štetnim posljedicama.

     Podržavate li što će osiguranici iz 2. stupa dobiti do­datak na mirovinu od 20,25 posto?

     Ne podržavamo jer su to dodat­ni troškovi države, a već sada ima­mo previsoki javni dug i nedostaje nam 18 milijardi kuna za isplatu mirovina. U 2020.-oj nedostajat će nam 20 milijardi. Umjesto da drža­va destimulira ulaganja u 2. stup i pretvori ga u dobrovoljni, ona sada nekom vrstom mita pokuša­va uvjeriti radnike da ipak ostanu u nečemu što je pogubno na državu, ali i za njih same.

     Kad bi drugi mirovinski stup postao dobrovoljni i time bio sma­njen javni dug, automatski bi drža­va plaćala 3-4 milijarde kuna ma­nje godišnje kamata na dugove i tu bi se otvorio značajan prostor za povećanje mirovina.

     Poznato je da osiguranici s ispodprosječnim plaća­ma primaju niže mirovine iz 2. stupa, no vi upozoravate da je cijela formula štednje u II. stupu neisplativa i za one koji primaju iznadprosječne plaće (7.500 kuna). Kako to obrazlažete?

     Primjer izračuna je sljedeći. Ako netko ima neto plaću 7.500 kuna mjesečno daje otprilike 500 kuna u 2. stup ili 6.000 kuna godišnje. Zbog toga jer je drugi stup generirao rast PDV-a sa 22 na 25 posto isti radnik plaća oko 200 kuna poreza mje­sečno više nego ranije ili oko 2.400 kuna godišnje.

     Nadalje, obitelj koja, primjerice, ima stambeni kredit, mora plaća­ti oko 400 kuna više kamata nego da je javni dug bitno niži, a kredit­ni rejting države viši. Znači, tu ode još oko 4.800 kuna godišnje. Sve zajedno jedan zaposlenik plaća oko 13.200 kuna doprinosa, kamata i poreza za 2. stup godišnje i tako 30 do 40 godina zaredom, e da bi zauz­vrat imao oko 1.000 kuna mirovine iz drugoga stupa kroz desetak godi­na „uživanja" mirovine (ako računa­mo prosječni životni vijek u RH).

     Znači, za svaku kunu koju ćemo dobiti iz 2. stupa dali smo barem četiri kune, a govorili su da ćemo na svaku uloženu kunu imati dvo­struku dobit! To je ta pljačka koju sam spomenuo, a kvaka je u tome što se troškovi poreza i kamata ne računaju kao ulaganje u 2. stup već se eufemistički koristi naziv „tranzi­cijski troškovi".

     S tzv. ušteđevinom iz 2. stupa ne može se dobiti čak ni hipotekarni kredit. Vi ste i sami rekli da taj novac zapra­vo i ne postoji. Zašto je tomu tako?

     Banke ne govore istinu kada kažu da novac u 2. stupu pred­stavlja štednju. Štednjom se može slobodno raspolagati, a umirov­ljenici ne samo da to ne mogu, nego nemaju ni pravo glasa u če­tiri obvezna mirovinska fonda pri bankama. Njihovim novcem, me­đutim, slobodno raspolažu fond menadžeri za svakakva mutna ula­ganja i za isplate svojih plaća koje u prosjeku iznose 17 tisuća kuna!

Neki misle da u 2. stupu posto­ji gotovi novac, ali njega nema. Tamo su vrijednosni papiri koji se tek trebaju unovčiti jednoga lije­poga dana kada će svatko od nas ići u mirovinu. Da li će se moći unovčiti i po kojoj cijeni to ćemo tek vidjeti, obzirom da su OMF-ovi ulagali u dionice Agrokora, Petro­kemije, Uljanika i drugih teških gu­bitaša.

     Rekli ste da hrvatsku II. stup košta 100 milijardi kuna, kako bi u konačnici građani imali niže plaće i manje mirovine. Kako to ko­mentirate?

     Izračuni ozbiljnih ekonomista pokazuju da smo do sada platili oko 50 milijardi kuna više PDV-a i još 50 milijardi kuna više kamata zbog 2. stupa. To su ti tzv. „tranzi­cijski troškovi" koji što je još gore, nikada ne prestaju, već će se i po­većavati zbog daljnjih izdvajanja u 2. stup.

     Gdje je Hrvatska po adekvatnosti mirovina u odnosu na zemlje Europske unije i bivše Jugoslavije?

     Žalosno je reći, ali Hrvatska je po razini mirovina ne samo na dnu Europske unije, već i na području bivše Jugoslavije. Čak i BiH i Kosovo imaju povoljniji omjer miro­vina i plaća u odnosu na RH. Naš postotak od 37 posto je europski raritet, a uskoro bi mogao posta­ti i svjetski. Gori od nas će biti još samo Čile, koji je jedina zemlja s modelom 2. stupa kao i Hrvatska. Tamo mirovine trenutno iznose 20 posto prosječne plaće.

     Koji je vaš prijedlog mjera za podizanje mirovina i popravljanje umirovljenič­kog standarda?

     Živi zid nudi sveobuhvatna rje­šenja mirovinskoga sustava. Prije svega to činimo jer smatramo da naši umirovljenici zaslužuju dostat­na primanja za neovisan život po svim mjerilima građanskog stan­darda. Ako nećemo brinuti za naše roditelje, bake i djedove imamo li pravo očekivati da će netko sutra brinuti o nama samima?

     Nadalje, smatramo da mirovine ne predstavljaju trošak državi nego mogućnost za rast putem javne potrošnje i ušteda u proračunu. Već smo dali u saborsku proceduru naše prijedloge zakona o zajamče­noj minimalnoj mirovini i nacional­noj naknadi za starost. Uveli bismo minimalnu mirovinu od 3.200 kuna za nekoga tko ima 40 godina staža i 1.060 kuna naknade za nekoga tko nije ostvario pravo na mirovinu, a stariji je od 65 godina.

     Uz to, predlažemo da se uvede mogućnost da umirovljenici na­kon smrti partnera zadrže pravo na svoju mirovinu, ali i na dio par­tnerove. Zalažemo se da uvjeti za mirovinu budu 40 godina radnoga staža i 65 godina života. Uveli bi­smo povoljniji način izračuna mi­rovina i njihovog usklađivanja od postojećega. Ukinuli bismo HRT pristojbu kao parafiskalni namet i izvor mnogih ovrha. Imamo jasne i razrađene planove i računice kako umirovljenicima povećati mirovi­ne i obraniti ih od rastućeg siro­maštva.

     Što biste učinili s miro­vinama po posebnim propi­sima?

     Povlaštene mirovine uzimaju između pet i osam milijardi kuna godišnje. Nemamo ništa protiv da pojedine skupine umirovljenika imaju posebna prava, poput obi­telji poginulih hrvatskih branitelja, ali smatramo da je potrebno na­praviti reviziju povlaštenih mirovi­na na način da ih prestanu dobivati oni koji su ih ostvarili nezasluženo. Također mislimo da je sredstva za povlaštene mirovine potrebno osi­gurati u izdvojenom fondu, a ne na teret HZMO-a.

     Što ćete, kao saborski zastupnik, poduzeti ako ovi prijedlozi mirovinske refor­me budu usvojeni?

     Nastavit ćemo djelovati u prav­cu stvarnih, a ne kozmetičkih pro­mjena. Pozvat ćemo umirovljenike da daju svoj glas onim strankama koje će se prema njima odnositi s punim poštovanjem, a ne samo kao zaboravljenom dijelu društva koje treba u predizbornim prigo­dama spominjati radi zavaravanja vlastite savjesti. Naš je konačni cilj umirovljenike pretvoriti u ne­ovisan, ravnopravan i aktivni dio društva. O tim pitanjima s nama neće biti ni najmanjeg kompromi­sa. Nama je doista stalo do dobro­biti petine zaboravljenih i zanema­renih hrvatskih građana!