UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZDRAVSTVENA REFORMA

Daljnjoj privatizaciji zdravstva otvorena vrata

 

     U okviru zdravstvene reforme pred­viđene su izmjene i dopune dvaju itekako bitnih zakona za umirov­ljeničku populaciju - Zakona o zdrav­stvenoj zaštiti (ZZZ) i Zakona o obve­znom zdravstvenom osiguranju (ZOZO). Iako su u drugoj radnoj skupini sudjelo­vali i predstavnici umirovljenika, čini se kako dosad nije napravljen konkretniji pomak od prvotnih prijedloga Ministar­stva zdravstva. Ili ipak jest?

     Zanimljivo je da je konačni prijedlog ZZZ-a nakon provedenih savjetovanja tijekom kojih je pristiglo više od 5.300 prijedloga i sugestija, s bitnim izmjena­ma u srpnju prošao kroz saborsku prvu raspravu i to pred jedva tridesetak za­stupnika. Liječnici su revoltirani jer je ministar Kujundžić odustao od potpune privatizacije ordinacija te se ipak predvi­đa zakonska obveza da do 25 posto liječ­nika PZZ mora ostati u radnom odnosu u domovima zdravlja (DZ). No za ostanak se, prema anketi, izjasnilo tek oko 10 po­sto liječnika dok ostali žele u privatnike. Dakle, ipak se nije dogodilo ono čega su se umirovljenici najviše pribojavali, a to potpuna privatizacija primarne zdrav­stvene zaštite u domovima zdravlja.

     Što je novo u ZZZ? Na primarnoj razini zdravstvene zaštite (PZZ) uvodi se sustav ordinacija što znači da se do­sadašnji sustav obavljanja PZZ na teme­lju koncesija mijenja u oblik privatnih praksi u ordinacijama. Sustav ordinaci­ja transparentnije određuje način i oblik organizacije djelatnosti primarne razine zdravstvene zaštite, bez vremenskog ograničenja, kao što je to bio slučaj s koncesijama, a kako bi se osigurao traj­niji i sigurniji oblik pravnog statusa nosi­teljima djelatnosti u PZZ. Nadalje, uvodi se primanje u radni odnos još jednog zdravstvenog radnika iste struke u or­dinaciji PZZ.

     Bitna je novost da se u PZZ uvode usluge specijalističko-konzilijarne zdrav­stvene zaštite, kao i dijela stacionarnih oblika te posebno dežurstvo u djelat­nosti obiteljske (opće) medicine, zdrav­stvene zaštite predškolske djece i den- talne zdravstvene zaštite koje obavljaju domovi zdravlja i privatni zdravstveni radnici koji obavljaju zdravstvenu dje­latnost u ordinaciji. Do sada su, naime, dežurstva obavljali samo zaposlenici u domovima zdravlja.

     Ono što zanima umirovljenike i stari­je osobe je što se novim zakonom ure­đuje i područje zdravstvenog turizma te pružanje palijativne skrbi na primar­noj razini zdravstvene djelatnosti u okvi­ru djelatnosti domova zdravlja te na se­kundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti.

     Predlaže se i restrukturiranje i racio­nalizacija bolničkog sustava u segmen­tu veteranskih bolnica, a dodatno se definira specijalna bolnica koja može obavljati i pojedine djelatnosti specifič­ne za opću bolnicu (osim hitne medici­ne),

     Uvodi se Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite, koji će obuhvaćati sve pružatelje zdravstvene zaštite, a s ciljem zaustavljanja iseljava­nja liječnika na rad u inozemstvo uvodi se mogućnost nagrađivanja za nat­prosječne rezultate rada radnika koji obavljaju zdravstvenu djelatnost pru­žanjem zdravstvene zaštite u procesu dijagnostike i liječenja ili sudjelovanjem u dijelu zdravstvene zaštite obavljanjem dijagnostičkih, odnosno terapijskih po­stupaka. Sustav nagrađivanja će se na­knadno urediti uredbom Vlade, tako da je to još uvijek „mačak u vreći".

     Iako je novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti u redovnoj proceduri i dalje ne znamo kako ćemo produžiti očekivano trajanje života i smanjiti broj pušača i alkoholičara. Ne znamo kako ćemo sma­njiti liste čekanja. Ne znamo kako ćemo smanjiti smrtnost od raka i nezaraznih kroničnih bolesti. Ne znamo kakva je epidemiološka slika i dobna struktu­ra pojedinih hrvatskih regija odnosno kakvu zdravstvenu skrb treba svaka od njih. Ne znamo kako i gdje treba sma­njiti broj bolnica i bolničkih odjela. Je­dino „znamo" da će privatna primarna zdravstvena zaštita bila učinkovitija od javne?!

     Konačni oblik zdravstvene reforme trebaju upotpuniti izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji sada kreće u javno savjetovanje. U njemu također ima novina koje će bitno utjecati na kvalitetu i dostupnost zdrav­stvene zaštite. Za ovaj drugi zakon po­sebno je zainteresirana financijska i osi- guravateljska industrija koja pokušava oslabiti HZZO i njegov sustav povoljnijih i besplatnih premija za građane slabijeg imovinskog statusa. No, o tome drugi put, nakon što izmjene prođu javno sa­vjetovanje.