UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA U SABORU

Dijalog bez druge strane

 

 

     Po prvi puta u povijesti Sabora održan je okrugli stol po­vodom Međunarodnog dana starijih osoba. Bila je to pri­lika da svi akteri u mirovinskoj reformi daju posljednju riječ prije njena konačna finiša, odnosno prvog saborskog či­tanja paketa novih mirovinskih zakona. I zaista, svi su se oku­pili; ministri Marko Pavić i Milan Kujundžić, ministrica Nada Murganić, ravnatelji HZZ-a i HZMO-a Ante Lončar i Josip Ala- drović, predsjednik Nacionalnog vijeća za umirovljenike i sta­rije osobe Ante Gavranović, predstavnici HZZO-a, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, šest saborskih odbora te SUH-a i MUH-a.

     Iako se očekivala konstruktivna rasprava u kojoj će glavnu riječ voditi umirovljenici, okrugli stol je bio koncipiran tako da ministri i ravnatelji zavoda dobiju od pet do 10 minuta za go­vore, a svi ostali po tri minute za pitanja i komentare.

Ministar Pavić je ponovio sve ono što je i ranije spomi­njao. Naglasio je kako je novi prijedlog da se podizanje dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina ipak produlji do 2033., a to je prikazao kao kompromis između MRMS-a i socijalnih partnera. Jedina korisna informacija koju smo doznali jest da će prvo čitanje paketa mirovinskih zakona u Saboru biti oko 25. listopada.

     Nada Murganić, ministrica „socijale" se pak više bavila sta­tistikom nego stvarnim problemima umirovljeničke popula­cije, no istaknula je kako je stopa siromaštva u Hrvatskoj 19 posto i da u nju spada značajan dio umirovljenika. Napome­nula je kako MDOMSP razmatra uvođenje nacionalne miro­vine koja bi bila negdje između socijalne pomoći i mirovina ostvarenih prema ZOMO-u, ali i to da ministarstvo financira projekte kojima se nastoji spriječiti nasilje nad starijima i zlo­upotreba ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

     Ministar zdravstva Milan Kujundžić je pobrojao specijali­zaciju gerijatrije, sustav dnevnih bolnica, prioritetne liste če­kanja, respiracijske centre i otvaranje palijativnih centara kao aktivnosti u zdravstvenom sustavu, ali kada je na red došlo pitanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje i dodat­ni doprinos od tri posto, on je napustio dvoranu.

     Ante Gavranović je naglasio težinu položaja umirovljenika u zemlji istaknuvši kako je razlika između nove linije siromaštva (2.321 kuna) i prosječne mirovine (2.344 kune) samo 23 kune. Zatražio je da se mirovine po posebnim propisima izdvoje iz sta­tistike, jer je jasno da one podižu prosječnu vrijednost. Istaknuo je i premalu vrijednost prosječne mirovine naspram prosječne plaće, koji je sada 36,9 posto te podsjetio na predizborno obe­ćanje o 50 posto vrijednosti. Naglasio je i kako nikada nije bilo tematske sjednice u Saboru o problemima umirovljenika.

     Željko Šemper iz HUS-a i Višnja Fortuna iz MUH-a dotakli su se pitanja usklađivanja mirovina i predložili konsenzualno rješenje o usklađivanju u omjeru 80:20, umjesto dosadašnjih 70:30. Upi­tao je Šemper i što je s obiteljskim mirovinama, a još je jednom rastavio 17 milijardi kuna koje se iz proračuna ulažu u mirovinski sustav, pitajući se može li taj iznos biti manji i transparentnije po­trošen. Stjepan Ćuraj iz HNS-a je podsjetio na potrebu uvođenja isplate mirovine poštom, no nitko od njih nije dobio odgovor od ministra Pavića. On je samo napomenuo kako je prosječna mi­rovina bez međunarodnih ugovora s posljednjim usklađivanjem narasla na 2.690 kuna te kako je predviđena 1,5 milijarda kuna za indeksaciju, još 400 milijuna za obiteljske mirovine i još 1,4 milijarde za usklađivanje mirovina u sljedećoj godini.

     Možda je mislio kako je to dovoljno da smiri umirovljeni­ke, no Ante Gavranović je u svom govoru istaknuo kako će se umirovljenici uskoro naći na ulicama, ne iz neimaštine, nego iz revolta.

Milan Dalmacija