UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

Olake najave mirovinske reforme

Sindikat umirovljenika Hrvatske sa zabrinutošću prati olake najave buduće mirovinske reforme, koja se, izgleda, svodi na tri dimenzije: prvo, kako dob za umirovljenje povećati na 67 godina; drugo, kako nastaviti privatizaciju mirovinskog sustava; te, treće, kako ”pojeftiniti” postojeće mirovine.

Od prve ideje se odustalo, jer se spoznalo kako Hrvati po umirovljenju žive bitno kraće od europskog prosjeka, pa je taj dio ”reforme” odgođen, te će do daljnjega vrijediti granica od 65 godina.

 

Drugo, privatizacija po modelu Svjetske banke se nastavlja tzv. jačanjem drugog stupa, tako da se od osakaćenog zdravstva oduzme 2% i prebaci u obvezatnu štednju drugoga stupa. Pri tom kao da nikoga nije briga za analize, jer bi se onda pogledalo prvo u vlastiti džep, pa saznalo kako su svi osim jednog ”privatnog” mirovinskog fonda lani poslovali s gubicima, nastavljajući trend od početka financijske krize 2008. (uz napomenu da stvari vlasnici fondova – radnici – nemaju nikakvog utjecaja na odlučivanje).

 

Također, saznalo bi se da je Hrvatska među rijetkim zemljama koje imaju obvezatan drugi stup i to na teret isključivo radnika (Makedonija, Bugarska, Albanija...), dok je znatan broj zemalja ili ukinuo drugi stup (Mađarska) ili prešao u dobrovoljni stup (Slovačka, Češka), odbio ga do daljnjega uvesti (Malta, BIH, Srbija, Crna Gora) ili zamrznuo/smanjio doprinose (Poljska, Estonija, Letonija, Litva, Rumunjska). I, uglavnom, drugi stup je u većini zemalja podijeljen između radnika i poslodavaca. Hrvatski drugi stup je ne samo preskup, negativno posluje, nego je k tome i netransparentne ulagačke politike, mogućno i podložne političkim utjecajima. Zašto ministar misli suprotno od vlada većine bivših socijalističkih zemalja, ne računajući većinu zapadnoeuropskih zemalja koje drugi stup uopće nemaju?

 

Treće, ministar glasno najavljuje kako će se usklađivanje mirovina maknuti s omražene „švicarske formule” (mješavina poravnanja prema plaćama i rastu cijena na malo) na praćenje troškova života. Sindikat umirovljenika Hrvatske godinama zagovara usklađivanje prema plaćama (odnosno prema rastu troškova života, ako plaće ne rastu  za određeno razdoblje), jer je neosporno da bi prijelaz isključivo na troškove života smanjio realnu i kupovnu vrijednost mirovina. SUH je mišljenja kako će ulaskom u Europsku uniju plaće i dalje rasti brže od troškova života, osobito od onih u koje se uračunavaju automobili, informatika i brojni drugi proizvodi i usluge koje umirovljenici gotovo i ne kupuju.

 

SUH pretpostavlja da je ministru i njegovoj ekipi vidljivo kako udjel prosječne mirovine u bruto plaći ubrzano pada, te je Hrvatsku već smjestio pri dnu europske ljestvice (24. mjesto), a osobito bi ga trebala zabrinuti činjenica da prosječna mirovina osoba koje su je ostvarile ove godine iznosi samo 1.797 kuna, što je 17% niže od „službeno” prosječne.

 

Sindikat umirovljenika Hrvatske stoga očekuje dovršetak posla s izdvajanjem svih tzv. mirovinskih davanja prema posebnim propisima iz općeg međugeneracijskog proračuna (pozdravljajući dosadašnje zahvate u povlaštene mirovine), prihvaća reviziju invalidskih mirovina, povrat tzv. „pune starosne mirovine” za 40 godina rada i plaćenih doprinosa te očekuje uvođenje dodatka i za radnike koji su morali ući u drugi mirovinski stup.

Međutim, ova će Vlada morati ispraviti veliku prevaru kojom je 1999. godine izračunata prva aktualna vrijednost mirovine u iznosu od 35,16 kn, odnosno samo 56 posto od stvarne zakonom propisane vrijednosti! Na osnovi te prve AVM određivane su daljnje vrijednosti automatskim povećavanjem prema formuli usklađivanja mirovina i – nepravda se samo povećava. SUH je na svoju predstavku dobio odgovor predsjednika Hrvatskoga sabora, kako je predstavka upućena Odboru za rad i socijalno partnerstvo, čiji ju je predsjednik uputio na izračun Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Odgovor se još čeka.

Sindikat umirovljenika Hrvatske uvjerenja je kako će se sva ova pitanja argumentirano raspraviti na sjednicama Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, čije se osnivanje i početak rada očekuje u rujnu. Nadamo se, prije „reforme”!

 

Jasna Petrović

                                                                                              v.d. predsjednica