UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DUGO VRELO LJETO

Dehidracija - naš najveći neprijatelj

 

     Dehidracija - isušenje organizma - stanje je koje se često ne pre­pozna, može pogoditi ljude svih dobi, a katkad može biti fatalno. Svatko od nas u određenom trenutku doživljava dehidraciju. Budući da njeni rani simp­tomi (glavobolja, suha usta, vrtoglavica, umor) nisu specifični, ljudi obično ne uoče da su dehidrirali, uzmu nešto te­kućine, odmore se i to djeluje. Međutim, ako dopuste da se ta loša situacija pre­dugo održava, mogu se izložiti ozbiljnoj opasnosti.

     Uzročnici gubitka tekućine iz tijela, primjerice toplina, hladnoća, tjelovježba, produženo izlaganje niskoj vlažnosti zra­ka, povišena tjelesna temperatura, pro­ljev i povraćanje, mogu stvoriti uvjete za potencijalno opasnu dehidraciju. Lišeno tekućine, tijelo izvlači tekućinu iz tjele­snih stanica s ciljem da obnovi uobičajen volumen krvi.      Budući da se nedostatak stanične tekućine nastavlja, taj pokušaj obnavljanja krvi ne uspijeva. Nedovoljna količina krvi znači pad krvnog tlaka, što dovodi do umora, vrtoglavice i glavobo­lje. U ovoj fazi dehidracije, mjere koje se mogu poduzeti su odmor i uzimanje te­kućine. Međutim, kad je dehidracija jače izražena, kad je prisutna mučnina, grčevi u mišićima ili čak nesvjestica, potrebna je hitna medicinska pomoć.     Krvni tlak može pasti na opasno niske razine.

 Skriveni neprijatelj

     Jedan od problema je taj što je žeđ slab indikator potreba tijela za tekući­nom. U normalnim okolnostima do vre­mena kad osjetimo žeđ već smo izgubili oko jedan posto tjelesne težine u teku­ćini, to jest oko 75 dekagrama u osobe teške oko 75 kilograma. Mnogi ljudi nisu svjesni te potrebe za tekućinom. Osoba teška 65 do 70 kilograma treba unijeti minimalno dvije litre tekućine dnevno putem pića i hrane. Za vrijeme vrućih dana, eventualno s dodatkom neke tje­lovježbe, unos tekućine u organizam mora biti povećan proporcionalno ono­me što je izgubljeno.

     Kad je toplina uzročni faktor, dehi­dracija može dovesti do toplotnog is­crpljivanja. Zajedno s gubitkom vode, tijelo gubi i elektrolite, prvenstveno na­trij, kloride i kalij, koji su neophodni za normalno funkcioniranje stanica i živaca. Toplotni udar nastaje za vrijeme dugo­trajnog izlaganja toplini, tjelovježbom ili kombinacijom jednog i drugog.    Tjele­sna temperatura često naraste iznad 40 stupnjeva, puls je ubrzan, koža je topla i suha, vid se zamućuje, a slušanje je ote­žano. Ako se tjelesna unutarnja tempera­tura brzo ne smanji, mogu nastati grčevi, koma i - fatalni svršetak.

     Posebna pažnja treba biti posvećena djeci, jer ona imaju manje žlijezda znoj- nica nego odrasli, a i njihovi su tjelesni sustavi za reguliranje topline još nedo­voljno razvijeni. Također i osobe starije od 55 godina imaju manje djelotvorne tjelesne„termostate" i slabiji osjećaj žeđi.

 

Kako izbjeći dehidraciju?

     Osim što je potrebno piti šest do osam čaša vode dnevno, smanjite unos kave, čaja, alkohola i bezalko­holnih pića koja sadrže kofein, zato jer svi oni pospješuju eliminaciju vode iz tijela. Osobe koje planiraju dodatnu fi­zičku aktivnost, trebaju povećati unos vode i sokova prije same aktivnosti.

     Ako je mokraća bistra, hidrirani ste u dovoljnoj mjeri. Međutim ako je ona intenzivno jače žuta, organizam treba tekućinu! Ako tijelo ima dovoljnu ko­ličinu tekućine, koža je mekana i elas­tična. Kad je tijelo dehidrirano, koža postaje sve više suha i kruta. Liječenje dehidracije zahtijeva mirovanje na svježem, hladnom mjestu, uzimanje tekućine - u težim slučajevima i putem infuzije. Dobra metoda za nadomje- štanje elektrolita je pileća juha, koja je izvrstan izvor vode, kalija i soli. Prepo­ručljivo je nositi odgovarajuću odjeću, koja omogućuje tijelu da „diše" i tako se samo hladi.

     Tinejdžeri i mlađe odrasle osobe skloni su postupati sa svojim tijelom kao da su besmrtni. Oni su posebno ra­njivi na iscrpljenost i dehidraciju u vri­jeme kad ih neko sportsko natjecanje, ponos, ambicije ili obaveze tjeraju da postižu što bolje rezultate, a zanema­ruju temeljne ljudske potrebe - umje­renost, odmor i vodu. Ne dopustite da se to i vama dogodi!

dr. Ivo Belan