UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DRŽAVA I ALIMENTACIJA

Posvađani unuci i bake i djedovi

 

     Snaha je tužila djeda svoje kćer­ke da mora umjesto sina plaća­ti alimentaciju, a on je na sudu odgovorio kako ni sam nema do­voljno novca za život, jer kao jamac za kredit svome sinu mora plaćati kredit od oko tisuću kuna mjeseč­no, a k tome i sam otplaćuje manji kredit. Kako djed prima mirovinu od 3.800 kuna te još 67 eura njemačke mirovine, živi u svojoj kućici, sud je presudio da je dužan za unuku pla­ćati 650 kuna mjesečno. Sutkinja je obrazložila kako je uzdržavanje ma­loljetnog djeteta zakonski i životno prioritetno u odnosu na vraćanje bilo kakvih kredita, posebice kredi­ta za kupnju sinovljeva automobila. Najgore je u svemu što su takvi pro­pisi      Obiteljskog zakona posvađali unuke i djedove i bake, jer su služ­beni tužitelji - unuci.

     Ovakve tužbe, u kojima snahe tuže bake i djedove radi plaćanja alimentacije posljednjih godina zbog krize i nezaposlenosti rastu, iako ih je očekivano malo u odnosu na broj tužbi djece protiv roditelja koji ne plaćaju alimentacije.

Nepravedno i neopravdano

     No, je li naplata alimentacije od baka i djedova pravedna i u kojim je slučajevima opravdana? Ocijeniv­ši da nije pravedna, već da bi teret trebala preuzeti država, Sindikat umirovljenika Hrvatske je uputio 18. svibnja 2018. Inicijativu za izmjene i dopune Obiteljskog zakona (NN 103/2015) i Zakona o privremenom uzdržavanju (NN 92/2014) ministrici demografije Nadi Murganić. U obra­zloženju se navodi:      „Postojećim za­konskim uređenjem Republika Hr­vatska propustila je zaštititi obitelj, jer je odgovornost u cijelosti preba­cila na stare i siromašne. Republika Hrvatska kao suverena država sa svim prinudnim sredstvima koja joj stoje raspolaganju odlučuje uvesti pravila kojima širi krug obveznika uzdržavanja, umjesto da se usposta­vio učinkoviti mehanizam naplate uzdržavanja od roditelja, čime drža­va neodgovorno prebacuje odgo­vornost sa sebe na bake i djedove."

     Na razini države trebao bi posto­jati poseban fond za isplatu alimen­tacije, što bi bilo logično i stoga što se u članku 25. Zakona o privreme­nom uzdržavanju (NN 92/2014) na­vodi da „isplatom iznosa privreme­nog uzdržavanja, Republika Hrvat­ska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privreme­nog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima." U stvarnosti je to drukčije: ako roditelj ne plaća alimentaciju, tjera se roditelja koji živi s djetetom da u ime djeteta tuži djeda i/ili baku i time nepovratno među njima uni­šti emocionalne odnose.

 

Ministarstvo je odgovorilo

     SUH je inicijativu uputio i Odbo­ru za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora, koji je reagirao već 5. lipnja te s potpisom potpredsjednice Ma­rije Puh uputio Ministarstvu za de­mografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku požurnicu da se očituju na inicijativu. Tek nakon toga se očito­valo i Ministarstvo koje, prije svega, naglašava da je supsidijarna obveza uzdržavanja unuka od strane bake i djeda uvedena u hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo 1998. godine, dok je 2015. uvedena i recipročna obve­za punoljetnog unuka da uzdržava baku i djeda ako se sami ne mogu uzdržavati.

     Ministarstvo je navelo i kako je u tijeku procedura izrade Nacrta pri­jedloga Obiteljskog zakona, te da će u obzir uzeti i primjedbe SUH-a. Lije­po! No trebaju shvatiti da se u zemlji u kojoj su mirovine najniže od svih zemalja Europske unije, teško može „oguliti" stare do kraja, ovršiti ih, iz­baciti iz stana, nepovratno pokvariti odnose s unucima.

     I dok mi lamentiramo o demo­grafiji i potrebi porasta nataliteta, država ne preuzima odgovornost za neisplatu alimentacije od razvede­nih roditelja. I dok broj razvoda raste, jednakom brzinom kao i siromaštvo starijih osoba, djeca ostaju najveće žrtve. Možda sud dodijeli koju kunu od bake i djeda, ali što je to spram izgubljene ljubavi. Tako imamo i slu­čaj bake iz Donjeg Miholjca kojoj se mirovina od 2.100 kuna ovršuje za unuka koji živi u inozemstvu i vidi ga jednom godišnje. Baka smatra da je to nepravedno jer neka država sama goni sina neplatišu koji navodno živi na nepoznatoj adresi u Njemačkoj.

     Nepravedno i neopravdano! U nadi da će konačno zakoni biti pro­mijenjeni, a djeca zaštićena od stra­ne države i obitelji koja ih voli čeka­mo ishod donošenja novog Obitelj­skog zakona.

Jasna A. Petrović