UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Sajam „Pravo doba"

Linijski ples i Bećarac Penkalac oduševili

     Četvrti po redu sajam „Pravo doba - Sajam za 50+ generacije" održan je na Zagrebačkom velesajmu od 17. do 19. svibnja 2018. u organizaciji Zagre­bačkog velesajma, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom i Zaklade Zajednički put. Lječilišta, topli­ce, poliklinike, domovi za starije osobe, tvrtke s pomagalima i mnoge druge prezentirale su svoje usluge i nudile pogodnosti, a bogat stručni i popratni program se sastojao od niza radionica, predavanja, prezentacija, kviza, modne revije i drugih atraktivnih sadržaja.

     Povjereništvo SUH-a Zagreb se na sajmu predstavilo sa svojih pet podruž­nica (Podsljeme, Donja Dubrava, Pešće- nica, Studentski grad, Kraš), kojima se pridružila i Udruga SUH Samobor.

     Prvog dana sajma predstavile su se podružnice Pešćenica i Studentski grad sa svojim ručnim radovima - nakitom, decoupageom, ručnim radovima u teh­nici quilling, ručno izrađenim lepezama, cvjetovima od vrećica za smeće i lepti­rima, koji su se mogli kupiti na štandu. Drugi dan su obilježile podružnice Pod- sljeme i Donja    Dubrava sa izrađenim predmetima od drva, cvjetnim aran­žmanima, nakitom i drugim ukrasima. Samoborci su trećega dana sa svojim sponzorima na degustaciji ponudili ko­lače, peciva, nareske i pića.

      Na glavnoj pozornici u sklopu kultur- no-umjetničkog programa, nastupale su članice podružnice Studentski grad i otplesale „Linijski ples", te izazvale ova­cije publike. Članice podružnice Kraš također su imale izvrstan nastup u dvi­je točke. Jedna je recital njihove članice Ljiljane Marković, a drugu su izvele umi­rovljenice „Trios bez kintos" (u sastavu Ankica Šoštarić, Irena Ozmec i Ljubica Marić) koje su otpjevale „Bećarac Pen­kalac", a Ankica Šoštarić je pročitala di­jelove svoje knjige „300 dana u Domu umirovljenika".

Vesna Bečić