UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


OTVORENO PISMO MINISTRU TURIZMA:

Ministre, spriječite diskriminaciju domaćih starijih turista!

 

     "Izražavamo iznimnu zabrinutost zbog nedavno donesene Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice i saznanja da bi se slična odluka mogla izglasati i za područje Grada Novog Vinodolskog i moguće drugih gradova. Naime, gore spomenute odluke se odnose isključivo na autobuse koji dovoze turiste na jednodnevne izlete, a dobro je poznato da je riječ o umirovljenicima. Time se diskriminira samo jedna kategorija turista, a to su domaći turisti, koji su k tome uglavnom osobe starije životne dobi. S obzirom da je problem višeslojan, molimo da obratite pažnju na najvažnije stvari.

     Jednodnevni izleti su dio turističke ponude, a s obzirom na to da se Republika Hrvatska u gospodarskome smislu orijentirala na turizam kao glavni nositelj razvoja, ograničavanje turističke ponude šteti imidžu Hrvatske kao turističke zemlje, te neće donijeti ništa dobro lokalnim zajednicama koje takve odluke budu provodile.

     Nadalje, najveći broj jednodnevnih turista su hrvatski umirovljenici, koji na turističke destinacije dolaze u povoljnim aranžmanima (od 80 do 120 kuna) iz razloga jer im je jedino to financijski prihvatljivo. Naime, prosječna mirovina u Republici Hrvatskoj za ožujak 2018. prema službenim podacima HZMO-a iznosi 2.345 kuna. Linija siromaštva prema DZS-u u 2017. je iznosila 2.180 kuna. Takve mirovine prima 52,5 posto naših umirovljenika ili više od 600.000 ljudi.

     Bešćutno je zapriječiti toj ranjivoj kategoriji nešto na što oni imaju puno ljudsko pravo, tj. posjećivati hrvatske gradove i hrvatsku obalu, pa makar kroz jednodnevne izlete. Problem je i stav lokalne vlasti prema takvim turistima. Neprihvatljive su i diskriminatorne izjave lokalnih dužnosnika, posebice predsjednika Gradskog vijeća Novog Vinodolskog Nevena Pavelića, koji je javno „konstatirao da ima divnih ljudi među jednodnevnim izletnicima, no da se Novi marinama i obnovljenim hotelima diže na razinu četiri zvjezdice i da teško može funkcionirati kao destinacija s četiri zvjezdice uz jednodnevne izlete.“

     Takav stav smatramo degradirajućim, jer prema tonu ove izjave ispada da su umirovljenici uglavnom ljudi nekulturnog karaktera i ponašanja, te tvrdnjom kako ti umirovljenici „donesu sa sobom sve što im treba od hrane i pića, potrošači su nikakvi, leže po parkovima“. Turistički gradovi poput Crikvenice i Novog Vinodolskog već degradirane i osiromašene umirovljenike, kojima su izleti u organizaciji njihovih udruga bili jedini način za odmor i opuštanje, dodatno degradiraju, jer im se ne omogućava ljetovanje u vlastitoj zemlji.  

     Osim toga, parkiranje autobusa s jednodnevnim turistima na mjestima udaljenima od plaže, centra grada ili bilo kojih drugih turističkih sadržaja može biti pogubno za umirovljenike. Naime, Odredba se provodi u periodu od 15. lipnja do 15. rujna, što zbog klimatoloških uvjeta može nepovoljno utjecati na zdravlje. Temperature su u to doba godine redovito iznad 30 stupnjeva Celzijevih u hladu, a na otvorenim površinama još i veće. To može izazvati zdravstvene poteškoće kod umirovljenika koji bi po takvom vremenu morali pješačiti i nekoliko kilometara do plaže. S obzirom na ekipiranost i opremljenost lokalnih medicinskih ustanova, teško bi se mogle kvalitetno skrbiti o kolabiranim umirovljenicima.

     Nažalost, čak i oni socijalno osjetljivi autoprijevoznici, koji su ponudili prijevoz po nižim, za umirovljenike prihvatljivim, cijenama su ovakvim odlukama praktički „oguljeni“, jer za parkirno mjesto ili zadržavanje na pet minuta u gradu moraju platiti dozvolu koja košta 40.000 kuna bez PDV-a po jednom vozilu. Ista stvar je s ugostiteljima koji također po sniženim cijenama, u dogovoru s organizatorima, nude povoljnije obroke, a sada će izgubiti vjerne posjetitelje.

     Sindikat i Matica Umirovljenika Hrvatske smatraju da rješenje postoji, i to u hitnom ukidanju Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice, jer je ono štetno po turizam, starije osobe i autoprijevoznike, a također diskriminatorno prema ranjivoj kategoriji građana starije dobi. Također, potrebno je izmijeniti stajalište čelnika lokalne uprave i samouprave spram umirovljenika i jednodnevnih turista kao smetnje općem razvoju turizma u Hrvatskoj, jer su upravo i oni dio turizma tijekom cijele godine.

     Na žalost, niti Vama ministre Cappelli ne ide na čast prijedlog da „jednodnevne goste dočeka letak dobrodošlice u autobusu u kojem će se objasniti da dolaze u grad poznat po kulturi, s tradicijom turizma dugom 140 godina te da u skladu s tim poštuju turističku i ekološku kulturu koja vrijedi u Novom“, kao da su došli na teroristički, a ne turistički pohod. Gradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić „se požalio da dosad na fin način nije išlo i da se razmišlja o check-pointu koji funkcionira u turističkim odredištima u inozemstvu“. Pitamo se kako bi njemački ili talijanski umirovljenici reagirali na check-point na kojemu piše „za 65+“.

     SUH i MUH predlažu da Ministarstvo turizma te Udruga gradova RH hitno osude takve „odluke“ zbog starijih građana, autoprijevoznika, ugostitelja i hrvatskog turizma u cijelosti." , stoji u zajedničkom pismu SUH-a i MUH-a od 7. lipnja 2018."