UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 

ZAGREB: Izvještajne skupštine podružnica

     Tijekom travnja održano je pet izvještajnih skupština u SUH-ovim podružnica­ma Črnomerec, Granešinski Novaki, Miroševec, Oporovec i Studentski grad. Dnevni red skupština i protokol vođenja bili su u skladu sa Statutom i Poslov­nikom i u vođenju nije bilo problema.

     U Črnomercu je tako umjesto dosadašnje predsjednice Blaženke Lutz, do re­dovne izborne skupštine izabran vršitelj dužnosti Mario Mešanović, a u Miroševcu je Nada Švigir izabrana umjesto Ivice Mickovskog, a za potpredsjednika je izabran Franjo Bohaček.

     Svi izvještaji detaljno su prikazali rad i djelovanje podružnica, a posebno tre­ba naglasiti da su bile vrlo aktivne upravo po broju druženja i izleta, ali isto tako po prezentaciji svoga rada u lokalnoj zajednici. U Oporovcu je prisutne pozdravila i predsjednica SUH-a Jasna Petrović, a na većini drugih skupština sudjelovala je i predsjednica Povjereništva SUH-a Zagreb Biserka Budigam.

     Interesantno je da su u podružnicama Granešinski Novaki, Miroševec i Oporo­vec u raspravi sudjelovali i predsjednici Mjesnih odbora, te prezentirali što su sve napravili za umirovljenike, ali i u pogledu komunalnih rješenja. U Oporovcu je na licu mjesta, nakon rada skupštine, riješen problem skupljanja smeća pred prosto­rom koji koriste udruge, a isto tako je naglašena vrijednost suradnje upravo s umi­rovljenicima na obostrano zadovoljstvo i poboljšanje kvalitete života starijih osoba.

     Karakterističan je i vrlo velik broj gostiju iz drugih podružnica, ali i drugih udru­ga umirovljenika, tako da se ponekad činilo kao da ih ima više nego „domaćih". U Studentskom Gradu je pak bio velik broj, čak 35, onih koji su dobili plakete i zahval­nice za svoj rad. Nakon izvještajnih skupština su organizirana druženja uz glazbu ili domjenci.