UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

INICIJATIVA ZA PROMJENE ZAKONA

Uvedite registar ugovora o uzdržavanju!

Sindikat umirovljenika Hrvatske ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću uputio Inicijativu za izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima

 

     Ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju česta su tema naših članaka i pravnih savjeta. Od 2.500 ljudi koji se godišnje jave u Pravno savjeto­valište SUH-a, više od 10 posto otpada na razne oblike nepridržavanja takvih ugovora ili prijevara na njihovoj osnovi. Uglavnom se radi o slučajevima zanemarivanja, prijenosa imovine i drugih radnji koje smanjuju dostojan­stvo starijih osoba, a kojih u trenutku potpisivanja ugovo­ra one nisu bile svjesne. No, čak i da je s time sve u redu, postoje neke opasne „začkoljice" koje starijim osobama često promaknu.

     Glavna razlika između ugovora o doživotnom i o do­smrtnom uzdržavanju jest ta što kod ugovora o dosmrt­nom uzdržavanju uzdržavatelj ima pravo uknjižbe na imovinu primatelja uzdržavanja odmah po potpisu ugo­vora. Tako, često osobe i ne znaju da više ne žive u svojoj kući i stanu, ako nisu smještene u domove umirovljenika.

     Veliki problem je i praksa ovjeravanja ili solemnizacije takvih ugovora kod javnih bilježnika ili odvjetnika. Oni se rukovode profitom i često, gotovo uvijek, ne naglašavaju negativne učinke, niti upozoravaju na moguće posljedice sklapanja takvih ugovora. Čak štoviše, neki i nagovaraju starije osobe na potpis takvih ugovora, što one prihva­ćaju, naivno uvjerene kako će se zadovoljiti sve njihove potrebe.

     Stoga je Sindikat umirovljenika Hrvatske ministru pra­vosuđa Draženu Bošnjakoviću 10. travnja 2018. uputio Inicijativu za izmjene i dopune Zakona o obveznim odno­sima, koja se odnosi upravo na dio s ugovorima o doživot­nom i dosmrtnom uzdržavanju. Kako bi se dodatno zašti­tili primatelji uzdržavanja, SUH predlaže da javni bilježnici i odvjetnici upoznaju klijente s posljedicama potpisiva­nja ugovora o uzdržavanju, te da provjere sposobnost i ovlaštenje stranaka za sklapanje ugovora.      Nadalje, prema prijedlogu SUH-a, ugovor o doživotnom uzdržavanju je ništavan ako se potpiše bez anamneze nadležnog Centra za socijalnu skrb u kojem će socijalni radnik potvrditi jesu li zaštićene sve potrebe i želje uzdržavane osobe.

     Predlaže se i osnivanje Registra ugovora o doživotnom uzdržavanju pri Centrima za socijalnu skrb, a koji će sadr­žavati podatke o strankama, datumu sklapanja te imovini koja je predmet ugovora. Sve to u svrhu nadzora pridrža­vanja, ne samo zakonskih, već i ugovornih odredbi. Pruža- telji socijalnih usluga, udomitelji, te njihovi zaposlenici ili članovi njihovih obitelji već su onemogućeni u sklapanju takvih ugovora, a jedan uzdržavatelj može sklopiti najviše dva ugovora. Također, moraju imati potvrdu o nekažnja­vanju za kaznena djela protiv života i tijela te protiv držav­ne i privatne imovine.

     Sudovi bi također trebali imati veću ulogu u rješava­nju sporova vezanih za raskid ugovora o uzdržavanju, jer najčešće starije osobe, primatelji uzdržavanja, ne dožive presudu. Stoga SUH predlaže da se prvo ročište u takvim sporovima sazove u roku od 15 dana od primitka tužbe, te da se presuda donese u roku od šest mjeseci. Time bi sta­rije osobe bile mnogo zaštićenije u pravnim postupcima.

     Što se tiče ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, SUH predlaže ukidanje svih odredbi vezanih za tu vrstu ugo­vora iz Zakona o obveznim odnosima, ali i iz Obiteljskog zakona ili Zakona o socijalnoj skrbi, u dijelovima gdje se on navodi.

Milan Dalmacija

 

UMJESTO DOMA - U GARAŽU

B. iz Zagreba zajedno sa svojim suprugom 2011. potpisala je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s vlasni­cima obiteljskog doma za starije čiji je letak vidjela u ambulanti doma zdravlja. Suprug je 2014. preminuo, a udomiteljska obitelj B. izgubila licencu za dom, pa su je smjestili u garažu bez grijanja, prikladnog sanitarnog čvora i tople vode. Dobiva minimalne količine hrane i mnoštvo uvreda, što je i prijavila policiji. Obitelj je pre­ma ugovoru trebala gospođu smjestiti u Dom za starije i nemoćne, te joj plaćati cijenu smještaja. No, odlučili su se za jeftiniju i mnogo nehumaniju varijantu. Centar za socijalnu skrb je samo sačinio zapisnik i L.B. uputio na sud. SUH-ovo Pravno savjetovalište je pokrenulo svo­jevrsni postupak medijacije te su se dopisom obratili uzdržavateljima da što prije štićenicu smjeste u željeni Dom za starije osobe Maksimir.

SIN IZMANIPULIRAO OCA

M.T. iz Dubrovnika je sa sinom D.T. potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 2017. Sin se tim ugovorom obvezao ocu plaćati najamninu stana od 25 metara kvadratnih u iznosu do 2.500 kuna, a ovaj mu je zauz­vrat dao pravo uknjižbe na trostruko veći stan u svome vlasništvu. Kada M.T. postane nesposoban brinuti se o sebi, sin se ugovorom obvezao plaćati troškove Doma za starije u istom iznosu. No, D.T., prema navodima nje­gova oca, nije uplatio ni kune za podstanarinu, te ga je kao novi vlasnik čak odjavio s njegove adrese. M.T. se obratio CZSS Dubrovnik, policiji, Ministarstvu za de­mografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Uredu premijera i Predsjednice Republike, no izvjesno je kako će sve završiti na sudu.

 

 

ZOVITE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE

Tel. 01/4615-797

E-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pošta ili osobni dolazak: Sindikat umirovljenika Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, 10 000 Zagreb