UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

P r a z n i k   r a d a:  ZA REFORME ZA LJUDE

Igra pokvarenog telefona Vlade i sindikata

 

      Ni ovogodišnja proslava Među­narodnog praznika rada nije mogla proći bez detaljnog osvr­ta na situaciju u zemlji i prepucavanja s političarima. Najave paketa reformi koje je od Hrvatske zatražila EU pota­knule su veliku buru u javnosti, a sin­dikati u tome procesu ne mogu ostati po strani.

     Prvomajske aktivnosti su započele već 27. travnja tradicionalnim okup­ljanjem pod nazivom „Praznik rada u Tvornici". Od političara su ondje bili prisutni jedino ministar rada i miro­vinskog sustava Marko Pavić, te za­mjenica gradonačelnika Bandića Oli­vera Majić. Upravo je to bila prilika da predsjednik SSSH-a Mladen Novosel uputi oštre kritike o reformama, na­glasivši kako Hrvatska gubi godišnje 30 posto bruto društvenog proizvoda zbog rada na crno, te da bi mirovinski sustav bio potpuno održiv, bez penalizacije prijevremenih umirovljenika ili rada radnika do 67. godine, kad bi se suzbila siva ekonomija.

     Ministar Pavić je osim samohvale Vlade i svega učinjenog za radnike i umirovljenike na to odgovorio kako smo po pitanja rada na crno „unu­tar europskog prosjeka", a da teze o financiranju mirovinskog sustava iz suzbijanja rada na crno - ne stoje. Uz to je izgovorio kako je domaći miro­vinski sustav najdarežljiviji na svijetu, argumentirajući to podatkom da je svaki umirovljenik dobio trećinu više novca nego što je uplatio tijekom rad­nog vijeka. Još je ispalio kako je 19 po­sto umirovljenika odradilo puni staž i kako jedan umirovljenik dolazi na 1,2 radnika. Sasvim netočno! Stoga nije čudno da točki prijepora ima još.

Sporne reforme

     „Nakon GSV-a smo na posebnoj presici pozvali Vladu da odustane od ovakvog Zakona o zdravstvenoj zašti­ti. Ne možemo prihvatiti da se privati­zacijom javnog zdravstvenog sustava dogodi ono što se dogodilo pretvor­bom i privatizacijom gospodarstva. Došlo je do tisuća izgubljenih radnih mjesta i devastiranog gospodarstva. Ako ćemo sada 20 i više milijuna kuna u sustavu javnog zdravstva dati u pri­vatni profit, onda hrvatskim pacijen­tima, a pogotovo kolegicama i kole­gama koji su ovdje već starije životne dobi i koji su umirovljenici, to sigurno neće donijeti dobro", istaknuo je No­vosel.

      Stoga nije čudno da je 5.000 lju­di iz čitave kontinentalne Hrvatske, te Istre i Kvarnera u prosvjednoj po­vorci za Praznik rada promarširalo od Radničkog doma do Maksimira, a prosvjedovalo se i u Splitu. I ovdje su sindikati, popraćeni uglavnom od starijih osoba koje su se zatekle na grahu, uputili otrovne strelice pre­ma vlasti. U    Maksimiru smo zatekli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića, te već spomenutog ministra Pavića, koji su eskivirali glavni dio programa. Sindikalisti, ali i poveća kolona Sin­dikata umirovljenika Hrvatske koja se pridružila, glasno su ponavljali za­htjeve za pravednijim zdravstvenim, mirovinskim, obrazovnim, pravo­sudnim i javno-upravnim sustavima. Opetovano se naglašavalo iseljava­nje mladih, sposobnih i educiranih građana. Postavilo se pitanje kako mogu preživjeti umirovljenici s 900 kuna mirovine?

Mladi podržavaju stare

      Na pozornici su se izmijenili i pred­stavnici SUH-a i Sekcije mladih SSSH. Milan Tomičić bio je posebno oštar.

„Vlastodršci se hvale da je prošla godina 2017. bila najbolja po uskla­đivanju mirovina. Notorna neistina, neću reći laž. Radi se o tome da su ukupno plaće porasle 2017. godine za 5,30 posto, a da je mirovina po­rasla za 2,86 posto. Kad to zbrojimo, onda nam je jasno da se radi o per­manentnoj, perfidnoj krađi umirov­ljenika". Filipa Bašić iz Sekcije mladih držala se problematike iseljavanja i nezaposlenosti svoje generacije, no uputila je i mudru poruku, koja se tiče sadašnjih umirovljenika i svih onih koji će to tek postati.

      „Iako nam je danas prva briga po­sao i kako preživjeti, znamo da nas se mirovinska reforma itekako tiče. Želi­mo doživjeti mirovinu, ali ne mirovi­nu u kojoj ćemo skupljati boce, nego mirovinu od koje ćemo zasluženo uživati jer smo ju zaradili. Ali želimo da od mirovine bolje žive i oni koji je danas primaju, naši roditelji, djedovi i bake. Prestanite nas plašiti time da država za to nema novaca", zaključila je Bašić.

Lažni socijalni dijalog

      Za kraj se Vilim Ribić iz Matice hr­vatskih sindikata upitao kako ljudi poput medicinskih sestara, liječnika, socijalnih radnika ili učitelja mogu biti uhljebi. Također se osvrnuo i na ekonomsku politiku za koju je rekao kako bi trebala biti „sasvim drugačija, koju nas uče stručnjaci sa Zapada, a ne Pigmeji iz hrvatskih banaka koji daju savjete Vladi kako treba raditi."

     Unatoč navodnom socijalnom dijalogu, za promjene očito nije dovoljno sjediti za pregovaračkim stolom ili urlati u mikrofon. Stoga je Novosel poslao posebnu poruku svi­ma: „Ova povorka je samo početak naših aktivnosti, jer tripartitni soci­jalni dijalog kako ga smatraju naši političari, ma neka si ga okače! Soci­jalni dijalog kako su ga oni zamislili ne služi nikome. Mi ćemo se uvijek za stolom sigurno morati sjesti i do­govoriti, ali budite sigurni da će nas na ulici biti više nego za pregovarač­kim stolom.     Pozivamo sve hrvatske građane - probudite se! Nemojte vjerovati hrvatskim političarima koji vas zavađaju svjetonazorskim pita­njima. Nemojte se dijeliti na lijeve i desne. Budite svi radnici, budite svi za radnike, budite svi za bolji život u Hrvatskoj!"

Milan Dalmacija