UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Ugovori o uzdržavanju - bez kontrole

 

     Iz Izvješća Pučke pravobraniteljice za 2017. godinu vidljivo je da su dalje česte zloporabe ugovora o dosmrtnom i do­životnom uzdržavanju, na koje SUH upozorava već godina­ma. Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju često se sklapaju na nagovor, ishitreno i bez potpunog razumijevanja pravnih po­sljedica, a razlika između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju mnogima je nejasna. Osim toga, starije osobe uglavnom se obraćaju za pomoć nakon što su, po sklopljenom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, ostale i bez imovine i bez skrbi, kada im je na raspolaganju jedino sudski postupak za raskid ugovora.

     „S obzirom da okolnosti koje su ih motivirale na sklapa­nje ugovora postoje i dalje, odnosno osobe nemaju dovoljno sredstava za život, lošeg su zdravlja ili ne mogu samostalno brinuti o svojim potrebama, sporost pravosuđa za njih može biti kobna", upozorava pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

     Pozitivan iskorak predstavljaju izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kojima su prihvaćene preporuke pučke pravobraniteljice da se pružateljima socijalnih usluga, osobama koje su kod njih zaposlene, te članovima njihovih obitelji, zabrani sklapanje ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Naime, po­stoji velik broj slučajeva u kojima su vlasnici obiteljskih i privat­nih domova ili udomitelji inzistirali na sklapanju ugovora o do­smrtnom uzdržavanju uz ugovor o smještaju, a ove bi izmjene takvu praksu trebale onemogućiti. Međutim, i dalje ostaju„ne- pokrivene" druge profesije u kojima se razbuktao pravi biznis s takvim ugovorima, npr. bilježnici, odvjetnici, liječnici.

     Nažalost, Ministarstvo pravosuđa ne raspolaže podacima o broju i prosječnoj duljini trajanja sudskih postupaka za ra­skid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te o broju postupa­ka tijekom kojih je tužitelj (primatelj uzdržavanja) umro. To predstavlja velik problem, jer bi takvi podaci pomogli pri raz­matranju potrebe uvođenja dodatnih zaštitnih mehanizama, poput osnivanja registra davatelja uzdržavanja ili ograničenja broja sklopljenih ugovora. Iako je Vlada RH u ranijem mišljenju na izvješće pučke pravobraniteljice navela kako smatra nepri­hvatljivim propisati kontrolu ispunjavanja ugovornih obveza u privatnopravnim obveznim odnosima poslovno sposobnih osoba, važno je naglasiti da je davanje uzdržavanja zapravo osiguravanje egzistencije primatelja uzdržavanja, a dužnost je države osigurati sustav prevencije koji će spriječiti da, zbog zlouporaba davatelja, bude ugrožena egzistencija primatelja uzdržavanja.

     Još je veći problem to što primatelji uzdržavanja, koji su zbog neizvršavanja ugovora, odnosno zlouporaba, pokrenuli sudske postupke za raskid ugovora o dosmrtnom i doživot­nom uzdržavanju, do završetka postupaka ne mogu ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, doplatak za pomoć i njegu, pomoć u kući, ni pravo na dugotrajni smještaj. Slijedom toga, potrebno je izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi predvi­djeti iznimku koja će zaštiti egzistenciju primatelja uzdržava­nja i tijekom sudskog postupka za raskid ovih ugovora.

SUH ostaje pri stajalištu kako je potrebno zakonski dodat­no urediti prava i obveze u takvim ugovorima, s naglaskom na zabranu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer su se oni u praksi pokazali iznimno štetnima za dostojanstvo i materijalno stanje primatelja uzdržavanja.

Milan Dalmacija

 

Kazna za neprofesionalnost

V. iz Rijeke pristao je potpisati ugovor o doživot­nom uzdržavanju s M.R. Kada su otišli sklopiti ugovor kod javnog bilježnika N.M., ovaj je preimenovao ugo­vor u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te na njega primijenio odredbe koje su u konačnici dovele do toga da su nasljednici I.V. bili dužni dati davatelju uzdržava­nja 170.944 kune. Sudski je spor došao do Vrhovnog suda koji je potvrdio prvostupanjsku presudu i naložio javnom bilježniku i uzdržavatelju da zbog bilježniko- vog pogrešnog postupanja vrate 170.944 kune te pla­te dodatnih 22.600 kuna sudskih troškova. To rijedak slučaj gdje je pravda pobijedila.

 

Spriječeno uzdržavanje

L. i K.L. iz Siska potpisali su ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s N.D. i P.C. Davatelji uzdržavanja su se obvezali dati primateljima stan, hranu, drva za ogrjev, odjeću, obuću, prijevoz liječniku, lijekove i kompletnu skrb u zamjenu za nekretnine i pokretnine nakon smr­ti oba primatelja uzdržavanja. U međuvremenu je J.L. preminuo, a K.L. je zajedno s unukom pokrenula sudski postupak za raskid ugovora zbog neslaganja i neizvr­šavanja. Nakon smrti K.L. sud je presudio kako je raskid ugovora neutemeljen, jer su davatelji uzdržavanja bili voljni ispunjavati svoje obveze, a K.L. kao primateljica ih je u tome svojevoljno onemogućavala. Pravično?