UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KADA NOVI MODEL OBITELJSKE MIROVINE?

1.900 kuna za 70 godina radnog staža

 

     Umirovljeničke udruge Sindikat i Matica umirovljenika, već više godina zagovaraju uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera preživjeli zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodov- nom cenzusu, i na 20-50% partnero­ve mirovine. S obzirom da je od uku­pnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35% žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske miro­vine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kn, a preživjeli partner ju koristi temeljem zajedničkih 60-tak godina radnog staža.

     Europske zemlje uvele su pojam socijalne zaštite preživjelih, prven­stveno supružnika i djece, u svojim zakonima još u 19. stoljeću. Od svog uvođenja koncept je doživio značaj­ne promjene u većini država članica EU, a posebno su značajne razlike u regulaciji tog koncepta u zapadnoe­uropskim i istočnoeuropskim zemlja­ma.

Zapadnoeuropski koncept

     Zapadnoeuropski koncept us­postavljen je metodom doprinosa, gdje su institucije socijalnog osi­guranja osigurale pogodnosti za preživjele u slučaju smrti hranitelja obitelji koji je bio osiguran doprino­sima prije njihove smrti. U pozadini koncepta obiteljske mirovine je či­njenica da smrt jedne osobe često rezultira gubitkom izvora prihoda za drugu osobu; odatle prepoznavanje smrti neke osobe kao društvenog rizika U većini slučajeva, obitelj osi- guranika (udovica, udovac, siroče/ polu-siroče i ostali rođaci) osigura­na su naknadama za preživljavanje, a temelje se na metodi doprinosa.

     Prema rječniku Vijeća Europe, obiteljska mirovina je mirovina koju primaju članovi pokojnog osigura- nika -„nuklearna" obitelj (muž/žena i djeca). Ovaj koncept mirovine pre­živjelih osoba prihvaćen je u većini zemalja istočne Europe u razdoblju komunizma.

     Također, za razvoj koncepta prednosti preživjelih u Europi, vrlo važna činjenica je usvajanje ILO Konvencije br. 102 o minimalnim standardima socijalne sigurnosti iz

1952. godine, kao i usvajanje Europ­skog kodeksa za socijalno vijeće Eu­rope Sigurnost u 1964.

Kako to rade Nijemci

     Posebno zanimljiv je sustav soci­jalne zaštite preživjelog supružnika u Njemačkoj. Preminula osoba mora imati najmanje pet godina plaćanih doprinosa ili bez tog uvjeta kad je osiguranik preminuo zbog ozljede na radu. Pravo na obiteljsku mirovinu u Njemačkoj odobrava se "osobama starim 45 i više godina, osobama sma­njene sposobnosti za rad ili za osobe koje se brinu o djetetu do navršene 18 godine života (bez ograničenja u slučaju djece s teškoćama u razvoju koje ne mogu održavati sami).

     Postoji također i oblik prilagodbe pogodnosti preživjelih, što se ogleda u činjenici da se osiguraniku punu mirovinu isplaćuje udovici ili udovici za tri mjeseca nakon smrti osigurani- ka. Danas je najveći iznos za obitelj­sku mirovinu 55% starosne mirovine preminulog supružnika, dok je manji iznos od 25% obiteljske mirovine vre­menski ograničen i plaća se najduže 24 mjeseca.

     Prema novim promjenama koje proizlaze iz reforme njemačkog su­stava socijalne sigurnosti iz 2002. godine, postoji mogućnost da se su­pružnici odluče za podjelu mirovina među supružnicima odnosno cijepa­nje mirovinskih prava. Ovo predstav­lja do određene mjere alternativni oblik obiteljske mirovine. Mogućnost podjele prava na mirovinu vrijedi samo za parove oženjene nakon 31. prosinca 2001., a ti parovi mogu od­lučiti podijeliti svoja prava na mirovi­nu kad oboje steknu dob za umirov­ljenje ili kada jedan partner umre. Bit­no je da su oba partnera pojedinačno akumulirali 25 godina kvalificirajućeg radnog staža.

Brojni kriteriji

     Da bi se u EU zemljama dobi­le obiteljske mirovine, moraju se ispuniti brojni uvjeti - kako za po­kojnika tako i za preživjelog. Većina europskih zemalja omogućuje tzv. obiteljsku mirovinu i za registrirane partnere, vanbračne ili istospolne zajednice, ali i za razvedene par­tnere ako su primali alimentaciju. U Luksemburgu, primjerice, punu mi­rovinu pokojnika plaća se tri mjese­ca preživjelima koji su živjeli u istom kućanstvu.

     Dodatni zahtjevi sastoje se od mini­malnog trajanja braka, minimalne dobi, invaliditeta ili brige za djecu pokojni­ka. Određeno trajanje braka preduvjet je za preživljavanje u Belgiji, Finskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Portugalu i Švedskoj itd. U Irskoj preživjeli supruž­nik morao je ispuniti određeno razdobl­je plaćanja doprinosa.

     U Austriji, ako zbroj mirovine pre­minulog i preživjelog partnera je ispod 1.910 eura mjesečno, odgovarajuću mjesečnu razliku do najviše 60 posto mirovine preminuloga plaća se pre­živjelom partneru uz njegovu mirovinu. U Sloveniji preživjeli partner starosnog umirovljenika može dobiti dodatno do 80 eura.

     U Hrvatskoj tzv. obiteljsku mirovinu ostvaruje osoba koja do smrti bračnog partnera navrši 50 godina, odnosno na­jmanje 45 godina, ali onda čeka na po­četak primanja mirovine do navršenih 50 godina. Izvanbračni drug ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je izvanbrač­na zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparnično- me sudskom postupku. Također i razve­deni bračni drug ima pravo na obiteljsku mirovinu ako mu je sudskom odlukom bilo dosuđeno pravo na uzdržavanje.    Članovi obitelji formalnog i neformal­nog životnog partnera isto imaju pravo na obiteljsku mirovinu ako je formal­no ili neformalno životno partnerstvo postojalo na dan 5. kolovoza 2014. ili kasnije i pod uvjetom da je trajalo na­jmanje tri godine. I roditelji ili posvoji- telji osiguranika imaju pravo na obitelj­sku mirovinu u slučaju da ih je do smrti preminuli uzdržavao te da su navršili 60 godina.

     Hoće li i zahtjev umirovljeničkih udruga za novim modelom obiteljske mirovine ući u novu mirovinsku refor­mu? Teško, jer je koncept Vlade očito usmjeren na kažnjavanje, a ne na za­ustavljanje siromašenja. Tako Ankica Jurec iz Zagreba pita s razlogom, zašto ne može dobiti barem pola mirovine svoga supruga uz svoju, kad su oboje skupili 70 godina radnog staža, a nje­govom smrću tek pet godina nakon umirovljenja, njoj se dopušta tek da umjesto svoje mizerne mirovine, dobi­je jednako mizernih 70 posto mirovine svoga preminulog supruga. Tko će joj odgovoriti.

Jasna A. Petrović