UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NOVO POSKUPLJENJE LIJEKOVA

Pacijenti na udaru

 

Piše: Milan Dalmacija

     Još 1. ožujka povećane su cije­ne pojedinih lijekova. Naime, s osnovne je na dopunsku listu lije­kova prebačen 41 lijek u 72 pakiranja, što znači da oni više nisu besplatni za pacijente. Doduše, 15 lijekova je preš­lo na osnovnu listu, čime su postali besplatni. No, kako je moguće da net­ko preko noći kroji cijenu lijeka, a time i sudbinu pacijenata?

     „Promjena cijena, odnosno plaća­nje doplata za pojedine lijekove na­kon posljednje promjene u listama lijekova posljedica je postupka Javnog nadmetanja za utvrđivanje cijena lije­kova, odnosno referiranja cijena, što je redoviti postupak kojeg HZZO provodi jednom godišnje. Na temelju posljed­njeg Javnog nadmetanja koje je zapo­čelo u studenom 2017. godine, nakon kojeg je donesena Odluka Upravnog vijeća HZZO-a, utvrđene su cjelovite osnovna i dopunska lista lijekova", sto­ji u odgovoru koju nam je uputio gla­snogovornik HZZO-a. Kratko i hladno.

Pijuni na šahovskoj ploči

     Dok se preko noći lijekovi preba­cuju s jedne na drugu listu poput pi­juna na šahovskoj ploči, najviše trpe pacijenti, uglavnom stariji i siromašniji ljudi neinformirani o svemu i duboko zabrinuti kako će rastegnuti svoje mi­nimalne budžete kako bi platili posku- pjeli lijek, te hranu i režije, o kojima im ovisi život.

„To nam dođe kao poklon za Uskrs. Meni treba za mjesec dana 640 kuna za Viktozu i Abasaglar inzulin, bez ko­jeg ne mogu preživjeti. A mirovina? Divota svjetska od 2.000 kuna", poža­lila se na tematskoj Facebook stranici SUH-a Ana Markutović iz Vinkovaca.

     Najveći broj poskupjelih lijekova su oni za dijabetičare i oboljele od kar­diovaskularnih bolesti. Cijene njihovih lijekova su skočile od sedam do čak 128 posto. Iz Udruge hrvatskih paci­jenata upozoravaju na dalekosežne posljedice.

„Ovo je udarac ne samo za pacijen­te koji su kronično bolesni i financijski iscrpljeni, već i za one poštene liječni­ke i djelatnike u sustavu koji svim sila­ma nastoje pomoći pacijentu u prona­lasku najprikladnije terapije. Potrebno je i do godinu dana da bi se našao adekvatan zamjenski lijek", ističe pred­sjednik Udruge Marijo Drlje.

Po lijek u Mađarsku

     Ako oduzmemo potencijalne nu- spojave drugih lijekova ili određene druge zdravstvene poteškoće pacije­nata na koje bi promjena lijeka mo­gla utjecati, onda je logičan odgovor HZZO-a kako na osnovnoj listi postoje „generičke i kliničke paralele lijeka, što znači da osiguranici mogu i dalje besplatno dobiti odgovarajući lijek."

No, nije sve tako crno-bijelo. Ovi­me je pogođen velik broj pacijenata, oko 20 do 30 tisuća. Osim njihova zdravlja, narušena im je i egzistencija, a i pitanje je kako će neki od njih rea­girati.

     „Jedni će se prepustiti sudbini, a drugi će se truditi naći rješenje dok im ne 'pukne film' Vjerojatno će ići u Sloveniju i Mađarsku, gdje su lijekovi jeftiniji i neko vrijeme neće odustati od svoje terapije. Mislim da se zdrav­stveni sustav trebao potruditi barem za kronične bolesnike, jer uz redovi­to plaćanje životnih troškova i ovo ih poskupljenje tjera u siromaštvo, ali i narušava njihovu psihičku stabilnost", ističe psihologinja SUH-a Biserka Bu- digam.

Tako jednom godišnje pacijenti pretrpe novi šok. Neki smatraju kako su za takve odluke odgovorni farma­ceutska industrija i medicinski lobi. Ispada da su djelomično u pravu.

     „Nositelji odobrenja koji predstav­ljaju proizvođača, farmaceutsku in­dustriju, svakako su dionici procesa u referiranju cijena, a cijena pojedinog lijeka nakon referiranja ovisi o tome jesu li nositelji odobrenja prihvatili sniženu cijenu. Ovisno o očitovanju nositelja odobrenja za pojedine lije­kove i njihove spremnosti da prihvate referentnu cijenu lijeka ili snize cijenu originalnog pakiranja lijeka, lijekovi su razvrstani na osnovnu i dopunsku listu lijekova", stoji u dopisu krovne zdravstvene institucije.

Preteški križ

     Saša Pavlić iz Rijeke nosio je pet dana križ na svome putu od Rijeke do Zagreba kako bi upozorio na nedosta­tak novca za lijekove za teško oboljelu djecu. Nakon što ga je, uz roditelje, pri­mio premijer Plenković, jedna majka je izvijestila okupljene reportere na Mar­kovu trgu kako je on izjavio da „novca za oboljelu djecu nema". Radi se o ot­prilike stotinu djece.

     Ako za njih nema nade u zdrav ži­vot, onda nema ni za nekoliko dese­taka tisuća kronično oboljelih, starijih, siromašnih. Bitno je da ima novca za rabljenu leteću kramu iz Izraela. Kad već njihova krila ne služe letu k bo­ljem životu, ostaje nam plaćati cijenu skupih lijekova i hrpe željeza te nositi svojih nekoliko križeva svaki dan, sve do smrti.

     „Treba se riješiti umirovljenika, a najlakše tako da povisiš cijenu neop­hodnog lijeka", bio je jedan od komen­tara na Facebooku.