UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

6. SJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

UMIROVLJENIČKE UDRUGE:

Definitivno NE daljnjoj privatizaciji mirovinskog sustava

 

     Ministar rada i mirovinskog su­stava Marko Pavić uspio je na dosadašnjih šest sjednica Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i sta­rije osobe čak 20 dragocjenih minuta svoga vremena posvetiti umirovljenici­ma. Zašto? Zato jer valjda ne zna što bi odgovorio toj drugoj najvećoj skupini građana povjerenoj mu u resor. Na rad­ničke sindikalne predstavnike u Gospo- darsko-socijalnom vijeću posvećuje tek nešto više vremena, pa je tako jasno da je on posve izgubio osjećaj za svoju ob­vezu kao ministra za vođenja socijalnog dijaloga. Prezir ili strah spram sindikata i umirovljeničkih udruga kompenzira brojnim TV istupima o europskim fon­dovima i projektima, uvjeren da tako stvara dovoljan privid o svojoj svezapo- slenosti.

     Ministar nije našao vremena, niti znanja, da bi se suočio sa sindikatima i umirovljeničkim udrugama i „konture" mirovinske reforme raspravio prije no što ih je ekipa ih HZMO-a počela slagati u tablice, pa će, najavljuju iz Ministar­stva, tek na sljedećoj sjednici Nacio­nalnog vijeća od 5. svibnja predstaviti i raspravljati o „konturama" mirovinske reforme. Hoće li ministar barem tada sudjelovati? Prema meteorološkim pro­gnozama čini se da neće.

Drugi stup štetan za umirovljenike

Na šestoj sjednici Nacionalnog vi­jeća, održanoj 23. ožujka 2018. godine u Ministarstvu rada i mirovinskoga su­stava na zahtjev umirovljeničkih udru­ga na dnevnom redu je bila rasprava o drugom obveznom mirovinskom stupu, koja je okupila cijelu ekipu elite fond-menadžera i uglednika bankarske industrije. No, zanimljivo, prvi je počeo pomoćnik ravnateljice državne ustano­ve REGOS-a Zoran    Protega, koji nije odr­žao prezentaciju, već agitaciju, nagla­sivši kako je neto imovina obveznih mi­rovinskih fondova na dan 31. prosinca 2017. iznosila gotovo 92 milijarde kuna, što znači da su fondovi zaradili oko 24 milijarde kuna. Takvu manipulaciju broj­kama je moguće probaviti kad stiže iz deklariranih bankarskih izvora, ali ne i iz državne ustanove.

     Predstavnik Sindikata umirovljenika Mato Obradović u ime umirovljeničkih udruga je rekao kako se uvođenje dru­gog stupa s aspekta realizacije mirovina pokazalo neuspješnim. Takav model je nakon 17 godina mirovinske štednje dokazano neisplativ za umirovljenike te osobito štetan po javne financije. Spo­menuo je da su od obveznog drugog mirovinskog stupa do sada odustale skoro sve nove članice EU-a koje su ga prihvatile, Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, a nisu ga prihva­tile niti Češka i Slovenija. Zašto Hrvatska o tome šuti, upitao se. Prijedlog umirov­ljeničkih udruga je jasan - treba ga re­formirati u dobrovoljni stup, kao i druge zemlje, jer postojeći će samo pojačati siromašenje starijih osoba. Predložio je da se II. stup zadrži isključivo na dobro­voljnoj razini.

     Milan Tomičić je rekao kako uvjera­vanje umirovljenika da trebaju pričekati 30-40 godina da mirovine iz oba stupa ne bi bile manje od sadašnjih mirovina iz prvog stupa smatra neozbiljnom ša­lom. Umirovljenicima je ovakav stup samo donio veću nesigurnost i oštetio državu.

Renata Kašnjar-Putar iz PBZ Croatia osiguranje obveznih mirovinskih fondo­va je naglasila kako su mirovinski fondo­vi ulaganjem svoje imovine u hrvatske tvrtke do sada spasili 25.000 radnih mjesta. Takva teza je, naravno, nedoka­ziva, osobito jer se ne spominju nemali gubici i troškovi tih fondova.

Sami sebe kontroliraju

     Predstavnik Matice umirovljenika Željko Šemper osvrnuo se na činjenicu kako je prvi mirovinski stup zanema­ren, budući da 800.000 umirovljenika ima prosječnu mirovinu od 2.187 kn, što je samo sedam kuna više od linije siromaštva. Veliko je ogorčenje i zabri­nutost umirovljenika drugim stupom zbog puno nižih mirovina, ali i nedo­statka transparentnosti mirovinskih fondova.

     Zanimljivo je kako je i predstavnik državne ustanove HANFA-e Tomislav Ridzak ponosno rekao kako oni nadzi­ru rad mirovinskih fondova i kroz kon­trolu mjesečnih izvješća o ulaganjima, zaboravivši naglasiti da su svi zaposleni u toj ustanovi bivši zaposlenici banaka, koji minimalno obraćaju pozornost na stvarni tranzicijski i administrativni tro­šak drugog stupa.

     Predsjednik Nacionalnog vijeća Ante Gavranović je zaključio kako su umirovljenici spremni iznijeti Vladi svo­je primjedbe zašto je drugi stup proma­šeni projekt, te da se one moraju uzeti u obzir kod budućih rasprava. Gavranović predlaže da se doprinos za drugi stup zamrzne i potom ukine, a da se sredstva prebace u prvi stup te da se drugi stup transformira u dobrovoljni mirovinski stup. MUH i SUH najžešće se suprotstav­ljaju pokušajima da se obvezni doprinos za drugi stup poveća na račun prvog stupa, te da se, kao u slučaju zahtjeva za dodatkom od 27 posto, prestane sve promašaje drugog stupa prebacivati na teret prvog stupa, odnosno na sadašnje umirovljenike u Republici Hrvatskoj.