Redovita godišnja konferencija sindikata umirovljenika Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije, Slovenije i Srbije i ove je godine okupila relevantan skup predstavnika umirovljeničkih sindikata 3. srpnja u Ljubljani. Konferenciju je otvorio predsjednik Sindikata upokojencev Slovenije Konrad Breznik, izražavajući zadovoljstvo što upravo slovenski domaćin predsjeda konferenciji na čijem su dnevnom redu zdravlje i zdravstvo glavne teme. Dušan Semolić, predsjednik najveće slovenske sindikalne središnjice Zveza svobodnih sindikatov, pozdravio je sudionike skupa, informirajući ih o sve težoj situaciji radnika u industriji, te naglasio važnost povezanosti radnika i umirovljenika.
Vrlo zanimljivo i pregledno uvodno izlaganje potpredsjednice slovenskog SUS-a Francke Ćetković omogućilo je kvalitetan uvid u sustav zdravstva i zdravstvenog osiguranja Slovenije. Vrlo su kritične ocjene o manjku legislative i organizacije dugoročne skrbi za što se izdvaja premalo sredstava, samo jedan posto BDP-a. Posebno zabrinjava i nepovezanost zdravstvenih i socijalnih službi, vrlo vidljiva u području gerontologije. Novčane potpore starijima, osobito za njegu i pomoć, posljednjih godina opadaju. Zanimljiv podatak je da je četvrtina svih pacijenata bolnica starija od 64 godine, kao i to da duševno zdravlje postaje jedan od osnovnih izazova slovenskog javnog zdravstva. Inače od 1992. godine u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja, uvedeno je i osiguranje za umirovljenike po stopi od 5,96 posto, te, sukladno repliciranju njemačkog modela, i zdravstveno osiguranje za nezaposlene. Međutim, obveznik plaćanja za umirovljenike je mirovinski fond, a ne pojedini korisnik, što u praksi znači da su svi oslobođeni plaćanja.
Zanimljiv je i slovenski primjer da u sastavu skupštine Zavoda za zdravstveno osiguranje, od 25 predstavnika osiguranika, čak 7 je predstavnika umirovljenika. Oni ocjenjuju, međutim, kako Zavod nije samostalan, te da mu autonomiju ruši vlada. Slovenske kolege zabrinjava i pokušaj smanjivanja osnovnih zdravstvenih prava u košarici, a kad je riječ o dopunskom osiguranju, smatraju da a treba ukinuti jer njime vladaju privatni osiguravajući zavodi, te osiguranici ne mogu uopće utjecati na odluke. U Sloveniji je prije postojao i tzv. državni sustav dopunskog osiguranja koji je djelovao u Vzajemnoj, ali je i ona privatizirana, pa ne samo da je visina dopunskog osiguranja previsoka. Osnovnim problemom drže financijsko slabljenje javnog zdravstvenog sustava, sve više troškove participacije, ali i nekontrolirano miješanje privatnog i javnog zdravstva. Sve to produbljuje nejednakosti u ostvarivanju zdravstvenih prava, opstanak javnog zdravstva, tj. sve ono za što se službeno izjašnjava Europska unija, koja s druge strane zahtijeva rezanje troškova za zdravlje zbog nestabilnosti javnih financija. Zdravlje tako postaje sve više privilegija bogatih.
Kratko izlaganje Nusreta Šunje, predsjednika Sindikata penzionera Bosne i Hercegovine, fokusiralo se prije svega na nisku razinu prava te visoku razinu nejednakosti, osobito kad su u pitanju žene.
Mihajlo Đorđević je u ime Sindikata penzionera UGS Nezavisnost iz Srbije oslikao dnevne probleme u ostvarivanju prava umirovljenika, dok je Milorad Vujasinović iz Udruženja sindikata penzionera SSS prezentirao zdravstveni sustav svoje zemlje, s posebnim osvrtom na starije osobe. Očekivani životni vijek u Srbiji, unatoč općem trendu starenja stanovništva, je relativno nizak, npr. za muškarce samo 71,6 godina. Sindikati penzionera zahtijevaju djelotvorniju naplatu doprinosa za zdravstveno i mirovinskog osiguranje, smanjenje sive ekonomije, utvrđivanje vlasništva nad lječilištima i banjama kako bi se razvijao zdravstveni turizam. Također, zabrinuti su sve širim uvođenjem plaćanja dijela usluga, što je nemoguće za starije osobe s prosječno niskim mirovinama.
Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske te Biserka Budigam, potpredsjednica, prezentirale su hrvatski zdravstveni sustav i probleme, ocjenjujući ga općenito zadovoljavajućim u većim gradskih središtima, ali ne u udaljenim i rubnim područjima i na otocima. Drugi problem hrvatskog zdravstva je usmjerenost ka bolesti, a ne ka zdravlju, te neusklađena decentralizacija na jedinice lokalne samouprave (npr. vlasnice bolnica su županije).
U Hrvatskoj se većinom poštuju načela univerzalnosti odnosno sveobuhvatnosti pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem, kao i kontinuiranosti i dostupnosti. Sporno je što se u Hrvatskoj doprinosima za zdravstveno osiguranje terete samo poslodavci (15 posto), dok bi trebalo biti dijelom i na radnike, a mirovinski su doprinosi isključivo na teret radnika. K tome, 1999. godine uveden je doprinos za dodatno zdravstveno osiguranje za umirovljenike, s tim da oni s mirovinama višim od prosječne plaće, plaćaju 3 posto direktno iz mirovine. Dopunsko osiguranje u Hrvatskoj funkcionira relativno dobro i po povoljnoj cijeni, jer se uspjelo zadržati državni sustav dopunskog osiguranja, ma koliko privatni osiguravatelji medijski napadali kako to EU ne dopušta.
Privatizacija u zdravstvu je proširena, postaje snažna gospodarska grana, a nerijetko omoćeno da zbog dugih listi čekanja i specijalizacije pojedinih privatnih ustanova bude omogućeno korištenje usluga na račun obvezatnog zdravstvenog osiguranja. Kad je riječ o starijima, životni vijek se produljuje (M 74, Ž 80) no ostaje i puno problema – nema jasne strategije dugoročne skrbi, visoki su zdravstveni dugovi (osobito bolnica), radno vrijeme zdravstvenih ustanova nije prilagođeno, preventivna dimenzija nije dovoljno razvijena, nema dovoljno institucionalnih niti vaninstitucionalnih programa itd.
Na konferenciji je trebala sudjelovati i Carla Cantone, generalna tajnica najvećeg talijanskog sindikata SPI-CGIL, no umjesto nje je došla brojna delegacija iz Rima, te regija Friuli-Venezia Giulia i Veneto, na čelu s Liviom Melgariem iz Međunarodnog odjela SPI-ja. Kolege Ezio Edeot i Rita Turati izložili su vrlo opširne i inovativne prikaze stanja, uz brojne prijedloge i inicijative koje pokreće SPI u lokalnim zajednicama. Rezolucija Konferencije, iako pripremljena, nije dovršena zbog pomanjkanja vremena te će biti oblikovana putem elektronske pošte, a potom upućena vladama zemalja sudionica konferencije.
