Psihološka radionica/pričaonica

Prolazi vrijeme. Prošla je već cijela godina od pojave prvog oboljelog od Covida-19 u našoj zemlji. Eto, sada smo se počeli i ci­jepiti protiv poznatog nam neprijatelja. Optimizam se vraća u našu svakodnevnicu. Epidemiološke mjere malo su ublažavane usprkos činjeni­ci da se u našem okruženju pojavio neki novi soj virusa. Nismo se pravo oslobodili jedne pošasti, a pred vratima je bila nova, prema iskustvu susjednih zemalja još opa­kija. Sad opet s prijateljima pijemo kavicu po terasama kafića, hodajući ulicama gra­da,...

Prošao je već i prvi mje­sec nove godine koji je označio da polako ula­zimo u drugu godinu života s koronom, Mislili smo da će ova godina označiti kraj strahotama koje su promije­nile naše uobičajene živote i transformirale ih u neke ogra­ničene prostore neprimjerene našim željama i potrebama. Obećavali su nam liječni­ci da od Nove godine stiže cjepivo. I doista prije mjesec dana cijepljeno je stotinjak sretnika iz domova za starije osobe, nešto više zdravstvenih djelatnika koji stalno rade vrlo teške...

Na kraju stare godine bili smo frustrirani cjelo­godišnjom borbom s korona virusom, izolacijama i ograničenim mogućnostima slobodnog kretanja i druženja s prijateljima i članovima obite­lji. Mislili smo da će dolaskom novog cjepiva početkom nove godine prestati i pandemija i započeti mogućnost normal­nog života, rada i druženja i putovanja, da ćemo se vratiti starom načinu života i starim navikama. No, prošla godina nam je i na kraju odlučila po­kazati da postoji još veće zlo nego što je korona. Iza podneva 29....

Prošla je gotovo cijela go­dina dana otkako živimo s koronom. Došla je stidljivo i javljala se potiho. Nismo je shvaćali ozbiljno. Činilo nam se da i nije tako opasna kako su govorili da je bilo u Kini. Odjednom je uvedena potpuna karantena, a zatim je došlo i prošlo ljeto normalnog života, a od jeseni se naglo počeo povećavati broj oboljelih, obolijevali su i mladi, umirao je svakog dana sve veći broj ljudi. Uskoro smo postali zemlja s jednom od najgorih...

Rekla mi je prijateljica s kojom sam razgovarala i dogovarala sastanak grupe prijatelja iz doba kad smo još radili. Prošlo je od prethodnog susreta više od deset godina. Složile smo se da sada nije vrijeme za to i zaključile - kad smo već čekali toliko godina, čekat ćemo do proljeća. Jutros otvaram novine i gle čuda - veliki naslov „Cijepljenje se može očekivati u proljeće". Znamo da moramo preživjeti dugu hladnu zimu. Korona ostaje tu pored nas i u ovo...

Živjeli smo relativno mir­nu starost do početka ove godine. Tada su se počele pojavljivati vijesti da se u Kini pojavio neki novi virus za koji za sada nema adekvat­nog cjepiva. Tješili smo se i pomalo mislili kako će Kinezi brzo naći cjepivo, a i Kina je daleko. Vrlo brzo virus je stigao do Italije, ali mi smo mislili da će biti dovoljno pripazimo li na ponašanje, dok Talijani ne nađu cjepivo. Odmah je uočeno da je virus do sada nepoznat,...

Prije dva mjeseca prihvatili smo nove oblike ponašanja i sadržaj naših aktivnosti prilagodili„novom normalnom". Nadali smo se da će uskoro biti bolje, da će se vratiti neki poti­snuti oblici ponašanja. Očekivali smo odmor od napetosti. Mladi su jedva dočekali zaslužene pra­znike od zbunjujuće nastavne godine i prihvatili rezultate bez obzira na želje. Neki su smatrali da sada imaju pravo na nerealizi­rana maturalna putovanja i ljetna uzbuđenja. I gle sad: ludi provodi na moru i „partijanja" u noćnim klubovima doveli su...

Proživjeli smo prva tri mjeseca života s koro- navirusom. Nije nam bilo lako jer nismo bili pri­premljeni na pojavu Covida-19. Znali smo da je smrtnost veća unutar naše populacije, da još nema adekvatnog lijeka ni cjepi­va. Osnovan je Republički stožer čiji su članovi najbolji epidemiolozi, koji su sva­kodnevno objavljivali broj novozaraženih i broj umr­lih. Nabavljena je potrebna oprema za pojavu većeg broja zarazom obuhvaće­nih osoba. Danas su naša svakidašnjica stroge mjere smanjenih komunikacija i zabrana javnih okupljanja i ograničen rad...

Nakon dva mjeseca svi smo znali njen lik - oblik vjenčića i stručni naziv COVID-19. Saznali smo da je to sezonska bolest, a suhi zrak u grijanim prostorijama jedan je od glavnih faktora širenja bolesti. Također smo saznali i da je velik broj zaraženih u Kini i da tako postoji znatna prokuženost, pa su se optimisti ponadali da će se razviti kolek­tivni imunitet ili imunitet krda. Pesimisti su naglašavali da se vrlo brzo širi kapljičnim putem, da nema adekvatne terapije...

Nedjeljno jutro. Pola šest, 22. ožujka. Zatreslo se tlo u Zagrebu. Pospani i uplašeni Zagrepčani iskočili su iz svojih kreveta i stanova. Stavovi i odnos prema potre­su ljudi su doživjeli različito, ovisno o posljedicama koje je izazvao. Većina građana je do prvih TV vijesti o potresu ima­la samo sliku koju je vidjela oko sebe, svoj osobni doživ­ljaj. Novi dio Zagreba, osobito naselja preko Save, nisu ga doživjeli traumatično. I sama sam u Ivanjoj Reci pomislila kako se Zagreb već više...