Zanimljivo je počela 2023. godina za Sinišu. Dotadašnji predsjednik Podružnice SUH-a Žrnovnica Nikola Bošković najavio je odlazak s te funkcije, te se tražila osoba koja bi ga mogla zamijeniti. Na nagovor članova podružnice s kojima je u prijateljskim odnosima, Siniša se prvo učlanio u SUH početkom veljače, a zatim je 11. veljače na sjednici Izvanredne izborne skupštine i izabran za predsjednika.
Naime, Siniša je tada službeno još bio u radnom odnosu, ali je već u ožujku s napunjenih 65 godina otišao u starosnu mirovinu, te se odlučio prihvatiti zahtjevne funkcije predsjednika podružnice.
„Aktivnosti podružnice, kao i mnogih drugih podružnica za vrijeme pandemije, su bile minimalne, praktički tek toliko da se održi podružnica i preživi. Nakon ukidanja raznih zabrana stvorile su se nove mogućnosti za druženje i djelovanje članova na svim poljima. Moj primarni zadatak sada je omasoviti članstvo, ali i poraditi na kvaliteti društvenog i inog života naših članova kao i svih umirovljenika općenito“, za početak će Siniša.
Iako nije imao prijašnjeg sindikalnog iskustva, Siniša ima dobre organizacijske kvalitete, zbog čega je i dobio povjerenje članstva. Naime, deset godina bio je predsjednik ogranka Hrvatske seljačke stranke u Žrnovnici, a dvije godine i predsjednik Gradske organizacije HSS-a Split. I ne samo to, Siniša ima i poduzetnički duh, te je tako još 90-ih zajedno s pet godina mlađom suprugom Brankom otvorio vlastitu trgovinu gdje su oboje radili do umirovljenja.
„Ja sam završio trgovačku školu, a supruga i ja do 90-ih godina smo radili kao trgovci u poduzeću Dalma Split. Nakon poznate privatizacije Dalme za jednu kunu, supruga i ja smo se okušali u privatnom sektoru i na sreću uspjeli smo zarađivati dovoljno za život“.
Uspjeli su i u privatnom životu, jer su dobili dva sina, Ivana i Josipa. Ivan je neoženjen i radi kod jednog veletrgovca, dok je Josip oženjen i ima kćer Doru, za koju Siniša kaže da je „naše zlato“. Sin Josip pak ima svoju automehaničarsku radionicu.
Odmah pri preuzimanju vodstva podružnice Siniša je krenuo rješavati probleme.
„Trenutno smo u dogovaranju preko lokalnih vlasti da nam se osigura prostor u kojem bi djelovali umirovljenici, jer sada to radimo isključivo u privatnim prostorima članova. Svakako ću poraditi na tome da naši članovi imaju što više druženja, kako međusobno, tako i s članovima iz drugih podružnica u županiji.“
Što se tiče standarda života umirovljenika njegove podružnice, Siniša kaže kako su većina u donjem razredu po visini mirovina, ali i da ima nešto pozitivno, a to je da ih većina živi u vlastitim obiteljskim kućama, koje su izgradili za vrijeme dugogodišnjeg rada, ali i dodatnog rada baveći se poljoprivredom. Ipak, krov nad glavom ništa ne znači, ako nemate novca za osnovne životne potrebe.
„I sada mnogi u mirovini moraju nešto raditi, jer mirovine nisu dostatne za normalan život, a posebno ako netko pati od neke bolesti. Tako se ja i supruga, dok nam zdravlje dopušta, bavimo dodatnim poslovima jer također imamo niske mirovine. Ne čudi da me članovi obično pitaju ista pitanja, imam li saznanja kad će neka povišica na mirovine i koliko će iznositi. Definitivno nisu zadovoljni samo obećanjima i nekim kozmetičkim zahvatima Vlade RH“.
S obzirom na svoju političku prošlost i angažiranost, Siniša ističe kako bi za umirovljenike bilo najbolje da se svi ujedine, prije svega političke stranke s umirovljeničkim predznakom, te da programski surađuju s umirovljeničkim udrugama.
„Gotovo svaki treći čovjek koji živi u Hrvatskoj je umirovljenik. Riječ je o jednom velikom potencijalu, i ujedinjeni bi mogli pomoći i sebi i drugima, a sada vidimo previše podjela. Smatram da i sadašnja Vlada mora s više respekta gledati prema umirovljenicima jer sve nas je više. A mi smo ti koji biramo!“
U vezi sa SUH-ovim zahtjeva prema vladajućima, Siniša smatra kako bi što prije trebalo povećati mirovinska primanja, bilo novom formulom usklađivanja ili uvođenjem takozvane 13. mirovine.
„Ujedno smatram kako trenutni sustav usklađivanja mirovina svima prema jednakom postotku nije pravedan. Nije isto pet posto rasta nekome s 400 eura ili nekome s 1.400 eura mirovine. Posebno bi trebalo povesti računa o onima s najnižim mirovinama, jer iskreno, malo je reći da im je teško prebroditi sve izazove današnjeg života, te većina njih žive kao siromasi. Zbog toga podržavam i zahtjev SUH-a da se uvede minimalna mirovina koja bi se vezala uz 40 posto minimalne bruto plaće te godine staža, ali bila povoljnija onima koji imaju niže mirovine. Tako bi se definitivno bolje zaštitilo umirovljenike nego što to sad čini sustav najniže mirovine.“
Igor Knežević
