Umirovljeni kemijski tehničar, Ivan Mikušević rođen je u selu Kupinec, jednom od 14 naselja općine Klinča Sela, smještene dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba. Posljednje tri i pol godine ponosno obavlja dužnost predsjednika Podružnice SUH-a u Velikoj Gorici. Pohađao je Srednju kemijsko-tehničku školu u Zagrebu, istovremeno radeći u nekadašnjoj tvornici boja i lakova „Katran“ u Radničkoj ulici, koja je u međuvremenu postala dijelom Kemijskog kombinata Chromos-Katran-Kutrilin. 1996. godine je, nakon gotovo četiri desetljeća radnog vijeka, otišao u mirovinu. Tada se na nagovor tadašnjeg predsjednika Dragutina Baćanija, koji je bio upoznat s njegovim dotadašnjim sindikalnim aktivnostima, učlanio u našu velikogoričku Podružnicu. U SUH se uključio i iz želje za druženjima i izletima, čija mu organizacija pričinja iznimno zadovoljstvo. Osim toga, nije se htio, kako kaže, „zapustiti“ u mirovini, već ostati druželjubiv i aktivan.
– Volim putovati i poseban mi je užitak organizirati razne zdravstveno-rekreativne izlete te druženja i zabave za naše članove. Već 12 godina organiziram izlete na hrvatsku obalu – i to čak dvaput godišnje. Evo upravo ove subote krećemo na naše „ljetovanje u rujnu“ u Baškoj vodi kraj Makarske! Do sada smo najčešće ljetovali u Malom Lošinju, a posjetili smo i mjesto Rabac u Istri, otok Rab, Stari Grad na Hvaru i Supetar na Braču. Također, hodočastili smo u svetišta Marija Bistrica, Trsat i Međugorje… Ovoga mjeseca idemo opet put Međugorja, dok smo za idući mjesec isplanirali druženje na čakovečkim bazenima, uz nezaobilazni ručak i druženje prije povratka kući. U tijeku su i pregovori za proslavu Martinja u studenome, a opcije su nam Melečki kod Samobora, Marija Gorica pokraj Zaprešića ili Međugorje – veselo će naš druželjubivi povjerenik.
Velikogorička Podružnica uspješno surađuje i s drugim podružnicama iz svoga kraja – s Donjom Lomnicom, Lazinom Čičkom, Klubom umirovljenika, Zračnom lukom Pleso te s Udrugom umirovljenika Velike Gorice. Dobro surađuju i s Domom zdravlja, Crvenim križem, Centrom za socijalnu skrb, udrugom VG Dijabetičar te aktivno sudjeluju u inicijativi za izgradnju novog doma umirovljenika u svome gradu – za sada je osigurano zemljište za izgradnju te izdana građevinska dozvola.
– Trudimo se učiniti i pomoći gdje god i koliko god možemo. Neprestano vodimo brigu o našim starijim, bolesnim i nemoćnim članovima, bilo da je riječ samo o telefonskom pozivu ili pak o posjetu, kada ih razveselimo i društvom i poklonom. Nastojimo na vrijeme osigurati financijska sredstva za naše najpotrebitije članove, a ponosan sam i na to što svim našim članovima redovito šaljemo čestitke povodom njihovih rođendana. Zadovoljan sam radom naše Podružnice, no trenutno nam najviše nedostaje adekvatan prostor u kojem bismo se mogli družiti i organizirati plesove i zabave. Nažalost, takvih prostorija u Velikoj Gorici jednostavno nema. No ipak se trudimo, koliko možemo, u tom pogledu surađivati s Udrugom umirovljenika. Utorkom i petkom od 9 do 12 sati dežurni smo za naše članove, no unajmljeni prostor u kojem se sastajemo, inače u vlasništvu SSSH, jednostavno je premalen za neka veća okupljanja. Moramo pronaći neko rješenje, a posebno bi nas obradovalo kada bismo osigurali prostor za doček Nove godine! Osim prostora, poteškoće nam stvaraju i skromna financijska sredstva kojima raspolažemo i kojih uvijek nedostaje. Od grada nažalost dobivamo malu potporu, no božićnice koje svake godine osigura za one s najskromnijim mirovinama ipak mnogo znače.
– Trenutno imamo oko 500 evidentiranih članova, no do sada je ovogodišnju članarinu platilo njih 260. S druge strane, dobra vijest je da nam se pridružilo 20 novih! Podružnicu treba održati,a to možemo postići jedino zajedno, međusobnim poštivanjem i zalaganjem! Najvažnije je da budemo sretni i dobroga zdravlja, a još kad bi nam se malo povećale mirovine…! Uvijek nastojim pomoći svojim članovima koliko mogu i iskoristiti svaku mogućnost za druženja, putovanja i zabave. Za sve to ću se boriti koliko ću moći! (Marina Tripović)