Uvijek vesela i nasmijana, Biserka svojom pojavom odmah izmami i osmijehe i dobro raspoloženje svih aktivista u Središnjem uredu SUH-a. Biba, kako je zapravo svi zovu od milja, jedna je od stupova SUH-a, jer je i voditeljica Psihološkog savjetovališta udruge, ali i zamjenica predsjednice SUH-a. Kada bi se malo našalili s prosjekom godina aktivista i radom SUH-a, tada bi za Biserku rekli kako je u našem muzeju starina ona stalni postav. Naime, Biserka je u SUH-u nepunih 30 godina, gotovo od samih početaka naše udruge, a svakako je hvalevrijedno da unatoč činjenici da ima 81 godinu, Biserka i dalje jednom tjedno osobno pruža psihološku pomoć u prostorijama Središnjeg ureda, a preostale radne dane je dostupna na telefon od 10 do 12 sati. I ono što je izuzetno, Biserka sve to radi besplatno.
Zanimljivo se vratiti malo u početke SUH-a i 90-te godine, u vrijeme rata, kada je napravljena i ogromna nepravda prema umirovljenicima, kada su bili zakinuti za milijarde kuna zbog smanjenja mirovina. Biserka je tada već bila aktivna u SUH-u u zagrebačkoj organizaciji, preteči današnjeg Povjereništva SUH Zagreb, a i sama je sudjelovala na velikom prosvjedu umirovljenika 1996. na Trgu sportova, koji je bio prvi veći bunt za povrat duga umirovljenicima.
„Devedesete su bile doista teške godine, bilo je puno prognanika i izbjeglica, među njima starijih ljudi kojima je trebala psihološka pomoć zbog promjene okoline i ratnih strahota i raspada obitelji, a na to se sve nadovezalo i srozavanje realne vrijednosti mirovina, propadanje tvornica i preuranjeni odlazak ljudi u mirovinu.“
SUH je u ožujku 1999. godine osnovao Savjetovalište za pravnu pomoć i socijalno-zdravstvenu zaštitu, koje je kasnije preraslo u Polivalentno savjetovalište za umirovljenike, a Biserka je kao psihologinja radila u četveročlanom timu stručnjaka, uz nju su još bili i socijalna radnica, liječnik i pravnik i tako deset godina dok se Psihološko savjetovalište nije izdvojilo u posebnu jedinicu. Biserka kaže kako su danas problemi starijih osoba ipak nešto drukčiji nego prije.
„Danas prevladavaju problemi u komunikaciji s obiteljima koji su najčešće uvjetovani siromaštvom starijih. Ovakvo stanje uvjetuje niz zloupotreba i prijevara u prisvajanju imovine starijih osoba. S ciljem osvješćivanja starijih osoba da se odupru materijalnom i imovinskom iskorištavanju, bilo od članova obitelji ili drugih ljudi i institucija, uz radionice Pravnog savjetovališta organizirali smo i psihološke radionice po našim podružnicama. Današnje starije osobe više su depresivne, povlače se u sebe i usamljenije su nego ranije, kazala je Biserka.
Siromaštvo je najveći problem danas, iz kojeg proizlaze i svi drugi problemi, kaže Biserka, pa tako navodi i kako danas sve više starijih živi u samačkim domaćinstvima, uglavnom žena, a zbog nedostatka novca ili prebukiranosti ne mogu se smjestiti u dom za starije. Problem je i što mladi ne mogu pomagati svoje roditelje, a ponekad i roditelji moraju pomagati djecu ako su nezaposlena.
„Nažalost, svih ovih godina primijetila sam da ljudi ne znaju što ih čeka u mirovini, mnogi se negativno iznenade jer im se automatski prepolove prihodi nakon umirovljenja. Mnogi su sanjali kako će se odmoriti, ići na putovanja, uživati, a onda shvate da zapravo u mirovini nemaju dovoljno novca za hobije“.
Kao jedno od rješenja Biserka vidi upravo aktivaciju umirovljenika u SUH-ove podružnice, gdje se za jako sitan novac može uživati u izletima i zabavama.
„Nisam baš išla na druženja u naše podružnice jer sam bila zauzeta radom u Središnjem uredu, ali prije par mjeseci sam otišla na jednu zabavu u jednu zagrebačku podružnicu, i bila sam jako ugodno iznenađena organizacijom i ugodnim druženjem naših umirovljenika. Došli su i naši članovi iz drugih podružnica, plesalo se, pjevalo, organiziran je band, i hrana sa tri slijeda, sve za 40 kuna. Dovoljno je i jednom mjesečno otići na takvo druženje, i to svakako može pomoći osobi da se osjeća manje usamljeno“, kazala je i dodala kako mnogi nažalost zbog narušenih obiteljskih odnosa i nerazvijenih socijalnih kontakata završe sami i usamljeni, pa ne čudi da se svako malo u medijima objavi priča kako je pronađeno poluraspadnuto tijelo nekog starca ili starice koje je živjelo samo.
Biserka je čak 10 godina volontirala u palijativi i nagledala se puno slučajeva starijih osoba, koje su u posljednjim trenucima života umirali sami. Kaže i da je palijativna skrb danas bolja nego prije, ali je i dalje veliki problem što Hrvatska još nije institucionalizirala dostojanstveno umiranje kroz hospicije.
Biserka je od 2019. godine i zamjenica predsjednice SUH-a, te je u tom razdoblju SUH zajedno s Maticom uspio postići doista važne stvari za boljitak umirovljenika.
„Pravo na izbor mirovine samo iz prvog ili iz oba stupa je jedna od naših najvećih pobjeda, jer vidimo da čak 71 posto novoumirovljenih je odabralo njima povoljniji prvi stup. Važno je i da svi umirovljenici mogu raditi do četiri sata da im se ne oduzme mirovina, jer na taj način mnogi mogu popraviti svoj budžet, a i važno je za psihičko zdravlje u starosti ostati aktivan. Mirovine su niske, a zbog nepoštenog usklađivanja ne prate rast troškova, zbog čega sve to utječu na nivo sreće i osjećaj zadovoljstva. To se mora pod hitno promijeniti“.
Inače, Biserka ima kćer koja je liječnica, kao i dvije prekrasne unučice, 7-godišnju Doru koja ide u prvi razred te Leu koja ima 3 godine i ide u vrtić. Često ih vodi na koncerte i dječje predstave, a vrijeme koje provodi s njima, kaže, je najljepše.
Igor Knežević